Dodiku određeno javljanje u policiju svakih 15 dana: Jesu li ga prepali da će ga zatvoriti ako se ne javi?
Teško je pobrojati sve nelogičnosti i okolnosti pod kojima je predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik odjednom došao u prostorije Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine 4. jula.
U ekspresnom saslušanju prvoosumnjičenog za jedno od najozbiljnijih krivičnih djela – napad na ustavni poredak države, Tužilaštvo i Sud su se “razumjeli” kao da su dio istog tima, a na sve to odbrana Milorada Dodika mogla je samo konstatovati da se slaže sa svim.
Prvo, Dodik je bježao od državnog pravosuđa i odbijao je saslušanje tri i po mjeseca. U međuvremenu je na razne načine ponižavao državne institucije, politički kontrolisao proces i dao doznanja da ne priznaje ingerenciju spomenutog pravosuđa. Dao je doznanja da je spreman na sve samo da se ne pojavi pred sudom. I onda preokret kao u filmovima.
Dodik dolazi na saslušanje, a tužiteljica Vedrana Mijović uopšte ne vidi ništa sporno u svemu što se dešavalo prethodna tri i po mjeseca i predlaže ukidanje odluke o pritvoru uz uvođenje mjera zabrane. A mjera zabrane je da se Dodik svakih petnaest dana javlja u policijsku stanicu u Laktašima, kako bi valjda državno tužilaštvo bilo mirno da Dodik neće pobjeći iz države.
Kakav paradoks. A šta ako se Dodik ne bude javljao u policijsku stanicu? Šta će to uraditi Tužilaštvo BiH, SIPA ili neko drugi? Možda su mu zaprijetili da će ga uhapsiti i pritvoriti? Onako kako su ga “uhapsili” prije više od tri mjeseca.
Ovaj detalj samo potvrđuje apsurd cijele situacije koja je iskonstruisana te kako je Tužilaštvo BiH pristalo na dogovor kako bi u javnost poslali privid napretka u predmetu protiv Dodika. A u praksi bilo je onako kako je Dodik želio.
Poslana je poruka da je određivanje pritvora besmisleno, dovoljno je samo da se u nekom trenutku osumnjičeni javi i sve prije toga se zaboravlja. I koliko god se i državno pravosuđe i politika trudili da Dodikov dolazak u Tužilaštvo i Sud BiH prikažu kao njegov poraz jer je eto ipak došao u te institucije, iako ih je negirao su priča za malu djecu.
Država to ne može slaviti niti predstavljati kao uspjeh, jer država treba i mora biti iznad svih. A u ovom slučaju Dodik se doveo u istu ravan s državom, a pravosuđe slavi jer ih je Dodik ipak prihvatio. Kakav apsurd.
klix.ba
