Hoće li nakon Schmidta biti otvoren put entitetima i općinama za raspolaganje državnom imovinom
Nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt podnio ostavku, u javnosti se pojavilo više informacija o mogućim razlozima ostavke, ali gotovo jednoglasno je bilo da se radi o ostavci pod pritiskom SAD-a. Veliko pitanje koje visi u zraku je pitanje državne imovine.
Politički nastup nove američke administracije širom svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini oblikovan je poslovnim interesima biznismena bliskih porodici predsjednika Donalda Trumpa. U tom kontekstu je i američko angažovanje u Bosni i Hercegovini trenutno u najvećoj mjeri vezano za rješavanje pitanja Južne plinske interkonekcije koju će graditi američki kapital i koja će u najvećoj mjeri služiti za transport američkog ukapljenog plina.
Iako su vlasti u Bosni i Hercegovini i u Federaciji Bosne i Hercegovine gotovo nezapamćenom brzinom uspjele da usvoje zakonske regulative kojima je američka kompanija dobila ključnu ulogu u izgradnji Južne interkonekcije i koncesiju pitanje koje je ostalo neriješeno, a koje bi moglo da predstavlja izazov jeste državna imovina i izgradnja plinovoda kroz dijelove koje spadaju u ovaj okvir.
Od 2005. godine na snazi je odluka tadašnjeg visokog predstavnika Paddy Ashdowna kojom je zabranjeno raspolaganje državnom imovinom do trajnog rješenja ovog pitanja. Od tada političke stranke nisu uspjele da postignu dogovor, a iz Republike Srpske se prijetilo i secesijom ukoliko odluka bude takva da država Bosna i Hercegovina bude imenovana titularom državne imovine.
Kada se u obzir uzme asertivan američki nastup kada su u pitanju ekonomski interesi, teško je ne postaviti pitanje da li odlazak Christiana Schmidta treba stvoriti prostor za dovođenje novog visokog predstavnika koji će “preko koljena” prelomiti pitanje državne imovine.
U tom slučaju ne bi trebalo biti previše iznenađenje ukoliko bi visoki predstavnik donio odluku kojom bi se raspolaganje državnom imovinom spustilo na entitetski nivo, što bi omogućilo brzi “ulazak investicija”, ali cijena za to bi bila čak i gubitak suvereniteta države i razbijanje svih političkih pozicija “probosanskih” političkih partija.
Ako bi entiteti ili općine dobili šire pravo raspolaganja državnom imovinom, to bi značilo veću kontrolu nad zemljištem, šumama, rijekama i prostorom za velike investicije.
Treba istaći da su entiteti već pokušali da raspolažu državnom imovinom, pa je Republika Srpska “prodala” zemljište na Jahorini, ali to je blokirao Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Ustavni sud BiH je van snage stavio i odluku Federacije BiH o prodaji državne šume u Varešu.
Pitanje državne imovine u BiH zapravo je pitanje ko kontroliše prostor, resurse i milijarde budućih investicija.
klix.ba
