Dok se budžeti svih nivoa vlasti pune stotinama miliona KM viškovima prihoda, a samo u prošloj godini prihodi od indirektnih poreza bili su veći za više od 900 miliona maraka, većina građana ove zemlje traži način kako da preživi i posrće pod teretom svakodnevnog rasta cijena.
Ne postoji tema koja je u medijima više i češće, iz raznih uglova, eksploatirana, nema oblasti u kojima su svi koji imaju znanje o ekonomiji, inflaciji, mjerama savladavanja krize i pomoći siromašnim slojevima stanovništva, vlastima svojim preporukama pokušali pomoći da donesu blagovremene i pravedne odluke, ali u sistemu bez empatije više od nepravde kao da se i ne može očekivati.
Da je vrijeme za konkretniju reakciju, koja bi podrazumijevala smanjenje budžetske potrošnje, limitiranje plaća zvaničnika i troškova nabavke limuzina, pokazuje podatak da su troškovi života četveročlane porodice za pet godina porasli za čak 1.200 KM. Iznos sindikalne potrošačke korpe davno je premašio 3.000 KM, pa s trenutnim primanjima ona za većinu bh. građana ostaje nedostižna. Odrekli su se stanovnici ove zemlje svakog luksuza i rasipanja, ali s minimalnim plaćama i penzijama u toku je borba za puko preživljavanje, jer samo za hranu, prema podacima SSSBiH, potrebno je 1.421 KM.
Uplašeni zbog političke krize i prijetnji miru, građani još potiskuju vlastite probleme, obespravljenost, glad i ogorčenje. Pitanje je samo do kada, jer stotine miliona viška prihoda, prikupljenih iz njihovih novčanika, očigledno ne odlazi tamo gdje je najpotrebnije.
avaz
