Glasovi još nisu ni prebrojani, rezultati izbora nisu potvrđeni, mandati zastupnika nisu dodijeljeni, ali u stranačkim štabovima već traju kalkulacije o broju ruku i kombinacijama kako formirati vlast. Istovremeno, manipulatori izbornom voljom građana kreću u potragu za potencijalnim “preletačima” ili “papcima”, kako su se u bh. javnom prostoru kvalificirali pojedinci koji su promjenom dresa donosili prevagu pojedinim političkim grupacijama i svojom rukom krojili buduću vlast.
Rasprostranjena pojava
– Nažalost, ova pojava, koja ne bi trebala uopšte biti prisutna, veoma je rasprostranjena. Nakon što budu dodijeljeni mandati, poslanici, delegati, vijećnici, svi koji bi trebaju da predstavljaju narod i budu najbolji od naroda, ponašaju se kao na pijaci. Nude sebe, kupuju druge i slično. Ova pojava otvara ozbiljne moralne dileme kod naroda koji ne zna da prepozna ili žmiri na tu pojavu. Tih pojava će biti, mi smo takva politička kultura i dok birači ne počnu da kažnjavaju one koji se prodaju i političke subjekte koji u tome učestvuju klima se vjerovatno neće promijeniti – kaže Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH.
Bakalar: CIK ne može ništa. Ustupljena fotografija
CIK BIH nema načina da sankcionira ili na drugi način spriječi ovakve oblike manipulacije izbornom voljom građana.
– To je pitanje političke korupcije i posao pravosudnog sustava. Mandat se, po članu 1.9 Izbornog zakona BiH, veže za pojedinca, a ne za stranku i tu CIK BiH ništa ne može poduzeti – kaže Željko Bakalar, član CIK-a BiH.
Evropska praksa
U skladu s demokratskim standardima i pravnom regulativom većine zemalja Evrope, Izborni zakon BiH propisuje da mandat pripada izabranom kandidatu, a ne stranci. Na taj način zastupnici se štite od samovolje stranačkih lidera i podstiču da glasaju po vlastitoj savjesti. Međutim, fenomen “preletača” ranijih godina inicirao je prijedloge po kojima bi, u slučaju da napusti stranku ili bude isključen iz nje, zastupnik izgubio mandat.
S obzirom da to nije u skladu s evropskom praksom, pošto uvodi partitokraciju i ukida neovisnost zastupnika, čule su se inicijative da gubitak mandata slijedi samo u slučaju dobrovoljnog istupanja iz stranke. Ili da se onima koji napuste stranku uskrate sredstva iz budžeta namijenjena strankama, te osnivanje novih zastupničkih klubova.
Dokazivanje problem
– Svi oblici prisiljavanja ljudi da ostanu u nekoj stranci i u okvirima njene discipline su neka vrsta improvizacije. Nije neobično da se mandat veže za pojedinca, kao ni da on u nekom trenutku odluči da promijeni “dres”. To je demokratska tekovina, čak i Čerčil je mijenjao stranku nekoliko puta, ali ono što mene, kao građanina, brine jeste motivacija zbog koje se nekada te stvari rade. Ako je motiv lična, finansijska ili neka druga korist, onda to predstavlja krivično djelo političke korupcije. Činjenica je da je tu dokazivanje redovan problem – kaže pravni ekspert Arben Murtezić.
avaz
