U Rogatici obilježena dva velika jubileja: 450 godina Čaršijske džamije i 295 godina Rogatičke medrese

U okviru manifestacije Dani džamija i džemata, u Šudžaudinovoj odnosno Čaršijskoj džamiji u Rogatici, poslije akšam-namaza proučen je mevludski program kojim je obilježeno 450 godina postojanja ove džamije i 295 godina Rogatičke medrese, dva jubileja koja svjedoče o dubokim duhovnim, obrazovnim i kulturnim korijenima Bošnjaka ovog kraja.

Tokom godine planirana je realizacija i brojnih kulturnih i naučnih sadržaja s ciljem afirmacije bogate tradicije Rogatice, grada koji je kroz stoljeća bio prepoznat kao značajan vjerski i intelektualni centar istočne Bosne.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Rogatica Amel ef. Kozlić podsjetio je na bogatu i bolnu historiju Šudžaudinove džamije i medrese.

“Šudžaudinova džamija je izgrađena 1576. godine u strogom centru grada i zato je u narodu poznatija kao Čaršijska džamija. Njen ustanovitelj i graditelj bio je vakif Šudžaudin, vojskovođa, ali o njemu, nažalost, nemamo mnogo podataka. Džamija je 1914. godine potpuno porušena, zatim obnovljena 1933. godine, da bi ponovo bila srušena 1992. godine. Obnovljena je i svečano otvorena 2007. godine kada je dobila izgled koji danas ima”, kazao je Kozlić.

Govoreći o Rogatičkoj medresi, podsjetio je da je osnovana 1731. godine te da se radilo o medresi internatskog tipa, sa učionicama, sobama za učenike i vlastitim dućanima iz kojih se finansirala.

“Značajno je pomenuti da je 1900. godine zbog dotrajalosti u potpunosti obnovljena, ali je samo 14 godina kasnije, 17. septembra 1914. godine, ulaskom crnogorske vojske u Rogaticu potpuno porušena i nikada više nije obnovljena. Historijski izvori govore da je poslije Prvog svjetskog rata nastavila djelovati u sklopu džamije sve do 1930. godine kada je njen rad obustavljen, zajedno sa mnogim drugim medresama u našoj domovini”, naveo je efendija Kozlić.

Podsjetio je i na stradanje Bošnjaka Rogatice tokom agresije na BiH.

“Pred agresiju je na području Medžlisa IZ Rogatica bilo 18 džemata sa isto toliko džamija. Po popisu iz 1991. godine Rogatica je imala oko 22.500 stanovnika, od čega su 62 posto bili Bošnjaci. Tokom agresije kompletno bošnjačko stanovništvo je protjerano sa svojih ognjišta, a kompletna infrastruktura Islamske zajednice u potpunosti porušena”, podsjeća efendija KOzlić.

Do danas je obnovljeno 17 džamija, dok se očekuje i početak obnove Arnaudija džamije, čime bi bio završen proces obnove islamske infrastrukture na području Rogatice.Ipak, demografska slika ostaje teška.

“Trenutno na području cijelog Medžlisa imamo 231 osobu koja stalno boravi ovdje. U gradu je samo 19 stanovnika koji stalno žive, imamo dvoje učenika u osnovnoj školi, a u srednjoj školi nijednog učenika. Ali, uprkos svemu, trudimo se da radimo kao da je stanje iz 1991. godine. Ohrabruje nas to što su naši ljudi, iako protjerani, uključeni u sve aktivnosti i što obnova džamija dovoljno govori koliko im je stalo”, poručuje efendija Kozlić.

Posebno emotivno govorio je o bajramima u Rogatici.

“Bajrami su za nas posebni dani. Tada se namaz klanja u 13 do 15 džemata, džamije budu pune do posljednjeg mjesta, a raduje nas veliki broj mladih ljudi koji čak nisu ni rođeni ovdje. Naši ljudi kurbane uplaćuju ovdje, dijele ih povratnicima i ostaju nekoliko dana u svom kraju”, kazao je.

Voditelj Odjela za hatabet i vaz pri Upravi za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u BiH Meho ef. Šljivo istakao je da jubilej prevazilazi lokalni značaj.

“Ovaj jubilej nije značajan samo za Medžlis IZ Rogatica i Muftijstvo goraždansko, već i za cijelu Islamsku zajednicu u BiH i bošnjački narod. Govori o snazi ovog naroda i dubokim duhovnim korijenima Rogatičana. Činjenica da smo na ovom prostoru živjeli stoljećima, da smo znali ko smo i koje su naše duhovne vrijednosti, pokazuje koliko je snažna bila svijest ovog naroda”, kazao je efendija Šljivo.

Dodao je da su muslimani ovog kraja, uprkos progonima, rušenjima i etničkom čišćenju, uspjeli očuvati identitet i izgraditi institucije.

“Uprkos brutalnim diskriminacijama i pokušajima nestanka, ovaj narod je odgajao generacije i gradio institucije. Neke su nestale, ali druge su ponovo izgrađene kao trajni podsjetnik vitalnosti i visoke kulturne i državne svijesti naroda koji je bio osporavan, ali nije nestao”, naglasio je on.

Rogatičanka Zehra Alispahić ispričala je o svom odrastanju uz Čaršijsku džamiju i mekteb.

“U Šudžaudinovoj džamiji i mektebu moje džamije provela sam zaista prekrasno vrijeme svog djetinjstva i rane mladosti. Drago mi je da smo danas ovdje ovim lijepim povodom kada obilježavamo veliki jubilej džamije i medrese koja je djelovala u ovom gradu”, kazala je Alispahić.

Prisjećajući se nekadašnje Rogatice, govorila je s posebnom emocijom.

“Život u Rogatici bio je jako lijep, ispunjen duhovnošću i dobrim komšijskim odnosima. Ovo je bila čaršija koja je živjela 24 sata. Svi smo se poznavali, poštovali i voljeli bez obzira na vjerski ili kulturološki predznak. Kada danas prođem ovim ulicama i vratim se 30 godina unazad, teško ih prepoznajem”, priča Zehra.

Naglasila je da je Rogatica bila “gnijezdo uleme, umjetnika i intelektualaca”, podsjećajući na brojne ličnosti koje su obilježile kulturni i duhovni život ovog kraja.

“Volim reći da smo faktički imali mini medresu u našoj Rogatici. Iako tada nije postojala formalna medresa, mi smo u mektebu zahvaljujući alimima i imamima dobili izuzetno kvalitetnu vjersku i kulturnu naobrazbu. To nije bio samo mekteb, to je bila škola, radionica i pozorište u koje smo dolazili s radošću svakog vikenda”, kazala je.

Posebno je govorila o ulozi rahmetli i živih imama i mualima koji su formirali generacije mladih Rogatičana.

“Esad efendija Spahić, Omer efendija Kadrić, Ešef efendija Alibegović i posebno Omer efendija Begić ostavili su neizbrisiv trag. Naš mualim nam je poklanjao prve knjige za prve hatme i jasine. To su bile naše prve biblioteke. Dovodio nam je pjesnike poput rahmetli Hadžema Hajdarevića i Džemala Latića. Ovdje smo se formirali ne samo vjerski nego i kulturološki, kao spremne ličnosti koje su odlazile u svijet, ali se uvijek vraćale svom gradu. Odavde je Safet Zec, veliki umjetnik, sa ovih prostora je i Akšamija, veliki fotograf, kao i njegov sin Mehmed Akšamija. Brojne su ličnosti koje su obilježile život ovih prostora”, istakla je Alispahić.

Zehra je svoju kuću u Rogatici obnovila, te često obilazi svoje rodno mjesto.

“U agresiji sam izgubila majku i to je dodatni magnet koji me veže za Rogaticu. Dolazim kad god mogu i dolazit ću dok budem imala snage. Mi možemo otići, ali zavičaj u nama uvijek ostaje. Nadam se da će doći vrijeme kada će se ljudi i potomci Rogatičana vraćati ovdje. Imamo lijepe priče povratka mladih ljudi i nadam se da će ih biti još. Jer jedino ovdje možemo biti ono što jesmo”, zaključila je Zehra Alispahić.

klix.ba