Osanica kao “kineski zid” odbrane Goražda: Heroji koji nisu dali da padne ni most ni grad
Dok su se iz pravca Foče u maju 1992. godine približavale prve agresorske jedinice, stanovnici Osanice kod Goražda nisu imali mnogo vremena za pripremu, ali su imali ono najvažnije, odlučnost da ne napuste svoje kuće i spriječe ulazak agresora u Goražde.
Upravo zbog toga Osanica je danas simbol otpora i jedno od mjesta koje ni nakon silovitih napada nije palo do kraja rata.
U okviru manifestacije “Dani otpora u BPK Goražde”, danas je obilježena 34. godišnjica prvog napada na Osanicu, koji se dogodio 8. maja 1992. godine iz pravca Foče. Delegacije su položile cvijeće na spomen-obilježja poginulim braniocima, mezarja šehida i mjesta pogibije heroja Sinana Žuge, čovjeka čije ime danas nosi udruženje saboraca.
Iz Udruženja “Sinan Žuga i saborci” podsjetili su da je agresor najprije zauzeo Zebinu šumu, gdje je ubijeno i civilno stanovništvo, među njima i djeca, a potom pokušao proboj prema Osanici i Goraždu.
“Bitka za Osanicu trajala je od 8. do 15. maja 1992. godine, a zahvaljujući hrabrim braniocima ovo područje je ostalo slobodno do kraja rata. Osanica je bila pod stalnim artiljerijskim i pješadijskim napadima, ali heroji odbrane nisu dozvolili da padne”, poručili su iz udruženja.
Među onima koji su od prvog dana bili na liniji je i Fadil Kovač, nekadašnji pripadnik Armije RBiH. Njegovo sjećanje na prve dane rata i danas zvuči kao scena iz filma, samo što je sve bilo stvarno.
“Kada je popaljena Ustikolina pa Zebina šuma, agresori su došli do mosta i tu im je pružen prvi otpor. Ta linija ostala je jedna od najtvrđih i nikada nije pala od početka do kraja rata”, prisjeća se Kovač.
Kaže da su branioci znali da neprijatelj praktično ima samo jedan prolaz.
“Sama konfiguracija terena nije dozvoljavala prolaz. Jedino su preko mosta mogli. Mi smo navukli kamuflažu, postavili dvije ili tri protivtenkovske mine i čekali. Od 1992. do 1995. godine nisu uspjeli proći”, govori Kovač.
Posebno pamti noć prvog napada.
“Bilo je pred sami mrak. Bio sam stotinjak metara od njih kada je jedan vojnik izvadio nešto što tada nisam ni prepoznavao, izgledalo je kao ‘sulunar’. Kasnije sam saznao da je bila zolja ili osa. Ispalio je prema školi, a iza škole su bili naši borci. Odmah su uzvratili i agresor se morao povući”, ispričao je on.
Samo sedam dana kasnije uslijedio je novi napad, ali ni tada agresorske snage nisu uspjele probiti liniju, pričaju bivši borci. Kovač posebno ističe ulogu Zebinskog voda i komandira Osaničke čete Sinana Žuge.
“Sinan Žuga bio je dobar borac, pošten i karakteran čovjek. Dao je život ovdje, braneći narod i slobodu”, kaže Kovač, koji je tokom rata i ranjen na Popovači, ali je uprkos povredi nastavio obavljati brojne dužnosti u Armiji RBiH.
Upravo zbog takvih ljudi Osanica je u ratnim godinama prozvana ‘kineskim zidom’ odbrane Goražda.
“Cilj neprijatelja bio je da probije ovaj dio i dođe do grada preko mosta. Međutim, Osanica nikada nije pala”, poručeno je danas tokom obilježavanja godišnjice.
I dok su nekada najveća briga bile granate i proboji linija, mještani danas vode drugačije bitke. Suvad Kovač, predsjednik MZ Osanica kaže da su najveći problemi sela voda, putevi, rasvjeta i infrastruktura. Ipak, ono što vrijeme nije promijenilo jeste ponos ljudi ovog kraja. Jer Osanica nije ostala upamćena samo kao mjesto žestokih borbi, nego kao mjesto gdje su obični ljudi, često bez dovoljno hrane i opreme, zaustavili mnogo jačeg neprijatelja i sačuvali put prema Goraždu.
klix.ba
