Gavrankapetanović o zločinu na Markalama: Operisali smo dan i noć, nikada neću zaboraviti te prizore

Ismet Gavrankapetanović, direktor Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, prisjetio se onoga što se događalo nedugo nakon masakra na sarajevskoj pijaci Markale 5. februara 1993. godine.

Taj dan na Markalama je ubijeno 68 ljudi dok su 142 osobe ranjene. Dvije i po godine kasnije, 28. augusta 1995. godine na Markalama se dogodio još jedan masakr, u kojem su ubijene 43 osobe dok su 84 osobe ranjene. Vojska Republike Srpske (VRS) je počinila oba zločina.

Gavrankapetanović je u vrijeme kada se dogodio masakr 1993. bio specijalizant, ortoped Urgentnog centra Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Tog sunčanog februarskog dana, prisjetio se, veliki broj vozila počeo je pristizati ispred bolnice. Prema njegovim riječima, u kratkom vremenu je dovezeno 130 ljudi, možda i više.

“Pred nama su bila raskomadana tijela, teške i smrtonosne povrede. Krv je bila svuda. U tom trenutku nismo imali dovoljno ljekara, mnogi su već bili iscrpljeni ili odsutni, napustili Sarajevo, ali nije bilo vremena za razmišljanje. Postojao je samo jedan cilj – spasiti što više života”, dodaje.

Istakao je da su se operacije radile bez prestanka, dan i noć, završavane su tek u zoru.

“I danas mi se čini kao da je sve trajalo jedan trenutak, kao da vrijeme tada nije postojalo. Kada sam izašao iz operacione sale, svanulo je. Radilo je nekoliko hirurških ekipa, bez pauze, bez odmora, vođeni isključivo osjećajem dužnosti prema svakom ranjenom čovjeku”, ispričao je Gavrankapetanović.

Istakao je prizore koje nikada neće zaboraviti.

“Dijelovi tijela koje dodirujete, lica koja gledate, krikovi i tišina koja ostaje nakon njih – to se ne može naučiti iz knjiga i to čovjek nosi u sebi zauvijek. Najteže je bilo prihvatiti da, uprkos svim naporima, nismo uvijek mogli spasiti živote naših sugrađana. Ta nemoć je teret koji ljekar nosi cijeli život”, ukazao je.

Podsjetio je da su zdravstveni radnici radili u gotovo nemogućim uslovima – bez vode, bez električne energije, bez dovoljno medicinskog materijala i opreme.

“Operisali smo noću u salama bez svjetla, s minimalnim sredstvima za ispiranje rana, s nedostatkom infuzija i osnovnih potrepština”, naglasio je.

Poručio je da je 5. februar 1993. treba biti opomena i podsjetnik na cijenu koju civili plaćaju u ratovima, na, kako je naveo, krhkost ljudskog dostojanstva i besmisao nasilja.

Također je podsjetio da su građani Sarajeva nastojali normalno živjeti, uprkos ratu. Za njega je to pokazatelj da je glavni grad Bosne i Hercegovine ostao simbol hrabrosti, otpornosti i ljudskosti.

“Neka sjećanje na Markale ostane trajna opomena o cijeni mira, o važnosti istine i o obavezi pravde. I neka nas podsjeća na našu zajedničku odgovornost da se ovakve tragedije nikada i nigdje više ne ponove”, zaključio je Gavrankapetanović.

Godišnjica masakra na Markalama sutra će biti zvanično obilježena na mjestu gdje je zločin i počinjen.

klix.ba