Zločinac Mladić je komandantu UNPROFOR-a priznao “Ja sam ratni zločinac”, istovremeno je lagao o sudbini Srebreničana

U presudi ratnom zločincu Ratku Mladiću dio presude je posvećen i Mladićevim naporima da se spriječi medijsko izvještavanje i od javnosti sakriju dokazi o zločinima nakon ulaska Vojske Republike Srpske u Srebrenicu, ali i svjedočanstvo kako je Mladić priznao da je ratni zločinac

Pretresno vijeće Haškog tribunala je posebno naznačilo u Glavnog štaba VRS-a od 13. jula 1995. prema kojoj je Mladić naredio zabranu davanja informacija medijima, te da se spriječi ulazak svim nepozvanim pojedincima, posebno domaćim i stranim novinarima koji nisu bili novinari Pres-centra Glavnog štaba VRS-a, u zonu borbenih dejstava u širem rejonu Srebrenice i Žepe.

Pretresno vijeće zaključuje da je Mladićeva radnja imala za cilj da spriječi medije i međunarodnu zajednicu da saznaju šta se dešava u Srebrenici. Također, Sud je zaključio da je Mladić u više navrata namjerno dovodio u zabludu predstavnike međunarodne zajednice, javnost i medije.

O posebno jezivim snimcima kada je Mladić “dijelio slatkiše djeci”, i naknadnoj naredbi Mladića da se ti snimci prodaju međunarodnim agencijama, Sud je zaključio da je cilj bio da se namjerno obmane međunarodna zajednica. Neki od vojnika su dijelili čokoladu i cigarete samo kada je kamerman snimao, samo da bi hranu uzeli nazad kada bi snimanje prestalo.

Mladić je u zabludu dovodio međunarodnu zajednicu, javnost i medije i kada je zvaničnicima tvrdio da su civili slobodni da ostanu ili odu. Tako je 11. jula 1995. Mladić dok je bio u prisustvu Pietera Boeringa (nizozemski oficir) i Thoma Karremansa (komandant UN bataljona) kazao da su civili slobodni da ostanu ili odu, a ovu izjavu je ponovio i 12. jula.

Kada se pripadnik UN-a Eelco Koster pokušao usprotiviti Mladićevoj namjeri da deportuje civile, Mladić je izgubio živce.

“Zaboli me za UN, radit ću šta ja hoću i sada idem da vršim evakuaciju. Ako mi se suprotstavite, bit ćete u problemu”, rekao je Mladić Kosteru.

Istovremeno, pred novinarima i predstavnicima međunarodne zajednice, Mladić je glumio spasioca. Ljudima u Potočarima je govorio da su bezbjedni, a komandantu UNPROFOR-a Rupertu Smithu je nekoliko dana kasnije hladnokrvno izjavio da je Srebrenica “završena na korektan način” te da je stanovništvo otišlo “na vlastiti zahtjev”.

Rupert Smith je svjedočio da je tokom sastanka s Mladićem 22. avgusta 1995. godine, Mladić rekao: “Ja sam ratni zločinac, ali moraš da pričaš sa mnom jer sam ja jedini koji ti može dozvoliti da napustiš Goražde”.

Što se tiče Srebrenice, Mladić je izjavio da su navodi o zvjerstvima izmišljeni kako bi se skrenula pažnja sa čišćenja Krajina koje su sprovodili Hrvati.

Dana 13. jula 1995. godine, Mladić je rekao Evertu Raveu da su muškarci i dječaci koji su izdvojeni odvedeni u Bijeljinu.

U intervjuju za CNN 13. augusta 1995. godine, Mladić je izjavio da je većina muškaraca iz Srebrenice pobjegla na muslimansku teritoriju i negirao da su se desila pogubljenja.

Svjedok Milivoje Simić koji je bio komandant garnizona u Doboju je otkrio zapravo i da dok je Mladić obmanjivao međunarodnu javnost bio svjestan zločina. Tako je u Doboju početkom augusta izjavio: “Ljudi, desilo se nešto što nije trebalo da se desi… Oko 2.000 muslimana je ubijeno tokom noći. Neko je to uradio bez mog znanja i odobrenja. To je strašno, to nije smjelo da se desi”. Tom prilikom je priznao da su ubijeni bili u pritvoru VRS-a i MUP-a RS-a.

“U svjetlu svojih ranijih zaključaka, Pretresno vijeće zaključuje da su Mladićeve riječi i radnje tokom ovih prilika bile namjerno obmanjujuće jer nisu odražavale stvarnost o sudbini mnogih bosanskih muslimana iz Srebrenice, sa čime je Mladić bio upoznat”, navodi se u presudi.

klix.ba