Selo nadomak struje, ali decenijama u mraku: Džuhe kod Novog Goražda čekaju osnovno pravo na život

U vremenu kada se govori o digitalizaciji i savremenim standardima života, svega nekoliko kilometara od Ustiprače, u općini Novo Goražde, postoji selo koje još uvijek nema pristup električnoj energiji.

Selo Džuhe, smješteno je nizvodno uz Drinu, na starom putu prema Višegradu, a čak i u 2026. godini nema jedan od osnovnih uslova za život, struju.

Do sela vodi četiri kilometra asfaltnog puta i dodatna dva kilometra makadama. Ipak, najveći problem nije pristup, već činjenica da mještani i dalje žive u potpunom mraku. Iako je prije rata selo imalo električnu energiju decenijama je više nema. U međuvremenu su obnovljene 21 kuća, a trenutno u selu boravi sedam do osam domaćinstava. Oko desetak porodica, uglavnom penzionera, veći dio godine provodi u Džuhama, dok ostali dolaze vikendom.

“Niko od nas ne traži luksuz. Ne tražimo vile ni asfalt. Tražimo samo struju, bez koje je život ovdje gotovo nemoguć”, kaže jedan od mještana.

Mještani ističu da su se godinama obraćali nadležnim institucijama, ali bez konkretnih rezultata.

Semir Džuho, koji danas živi u Sarajevu, ali redovno dolazi u rodno selo, svjedoči o dugogodišnjem problemu.

“Pet ili šest puta su mještani slali zahtjeve, skupljali potpise, davali izjave. Jednom smo čak prošli na tenderu. Stubovi su bili dovezeni, kolci pobodeni, sve označeno… i onda je projekat preusmjeren u drugo selo. Mi smo opet ostali bez ičega”, kaže Semir.

Posebno naglašava da tehničko rješenje nije složeno.

“Trafostanica je udaljena možda 500 metara. Preko rijeke bi trebalo provesti kabal i selo bi imalo struju. To je minimalan zahvat u odnosu na značaj koji bi imao za ljude”, dodaje on.

Bez električne energije, život u Džuhama sveden je na osnovno preživljavanje. Čuvanje hrane predstavlja svakodnevni problem, a razvoj poljoprivrede i stočarstva je ograničen.

“Ljudi ovdje imaju zemlju, imaju stoku, žele raditi. Ali bez struje ne možete ništa ozbiljno. Nema gdje da se čuva hrana, nema osnovnih uslova za proizvodnju”, dodaje Džuho.

U selu žive i stariji mještani koji su tu tokom većeg dijela godine. Među njima su Ahmet Avdić, koji se bavi stočarstvom, te Hasim, Hadžan, Osman i Izudin Džuho.

“Ovdje uvijek ima ljudi. Nismo mi napustili selo. Ali država jeste nas”, kaže jedan od njih.

Dodatnu težinu cijeloj priči daje i činjenica da su gotovo sva okolna sela odavno dobila električnu energiju.

“Preko rijeke imate selo koje ima struju. Sve oko nas ima. Samo mi nemamo. A najbliže smo trafostanici”, ističu mještani.

Priče o životu bez struje u Džuhama nisu nove. Semir podsjeća da je jedan od mještana, Mušan, o kojem su ranije snimani i televizijski prilozi, proveo više od dvije decenije živeći uz svijeću, i ljeti i zimi.

“Čovjek je 20 i više godina živio bez struje. Danas ga više nema, ali njegovi sinovi su ovdje i žive u gotovo istim uslovima. A ljudi su skromni. Ne traže mnogo. Samo da možemo upaliti svjetlo u svojim kućama”, poručuju.

Činjenica da u istočnoj Bosni i danas postoje sela bez električne energije predstavlja ozbiljan institucionalni propust i dugogodišnje zanemarivanje osnovnih potreba povratničkih zajednica, što s pravom otvara i pitanje odgovornosti nadležnih u ovom entitetu, ali I bolno pitanje koje se provlači decenijama na ovim prostorima, koliko su povratnici, uz ovakav odnos institucija, zaista dobrodošli u entitet RS.

klix.ba