Polaganjem cvijeća na mezarju u Parganima, danas je obilježena 32 godišnjica od smrti heroja odbrane grada, komandanta 2. bataljona 43. drinske udarne brigade Ruždije Islamagića. Neustrašivi borac koji je uvijek išao ispred svojih vojnika, preminuo je 1994. godine od posljedica povreda tokom žestoke agresorske ofanzive na Goražde. Posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem, značkom „Zlatni ljiljan“…
Članovi porodice i nekadašnji saborci, predstavnici boračkih udruženja i zvaničnici BPK Goražde, polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe, odali su počast komandantu Ruždiji Islamagiću koji je uz neizmjernu hrabrost dao veliki doprinos u organizaciji i pokretanju otpora agresiji i odbrani ovih prostora. Poručeno je da njegova žrtva nikada ne smije biti zaboravljena
Njegov saborac Senad Hasović naglasio je da je riječ o čovjeku koji je srcem branio ovu državu i dao ono najvrijednije, svoj život.
„ Ruždo je poginuo na Kolijevkama, a ni nakon 32 godine sjećanje na njega ne blijedi, jer se svake godine obilazi mezarje i polaže cvijeće, i naša je obaveza da se sjetimo i da ne zaboravimo“ – kazao je Hasović.
Uime porodice, prisutnima se obratio Ruždov unuk Kerim Islamagić, zahvalan svima koji čuvaju sjećanje na njegovog deda
„ Danas se sjećamo čovjeka koji za nas nije bio samo ime i prezime, već simbol hrabrosti, časti i ljubavi prema domovini, mog deda Ruždije Islamagića. Kada je došlo najteže vrijeme, nije se povukao, već je stao u odbranu onoga što je najvrijednije, a to su njegov narod, grad i porodica. Njegova žrtva nije samo dio prošlosti, ona živi u nama i u slobodi koju danas imamo“ – kazao je Islamagić.
Ruždija Islamagić rođen je 1961. godine u Ustibaru kod Rudog. Desetak godina kasnije njegova porodica doselila se u Goražde, gdje ga je zatekao rat. Svoj ratni put započeo je kao komandir voda, učestvujući u odbrani brda Biserna iznad grada, a polovinom 1993. godine imenovan je za komandanta 2. bataljona 43. drinske udarne brigade. Kao neustrašiv borac, ostat će upamćen kao čovjek koji je u svaku akciju išao ispred svojih boraca. Teško je ranjen 12. aprila 1994. godine tokom žestoke agresorske ofanzive na Goražde, a preminuo je dva dana kasnije u Ratnoj bolnici. Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“ 1995. godine.
Ovom prilikom cvijeće je položeno i na mezar njegova saborca Jusufa Dacića koji je poginuo istog dana. Ranjen je početkom rata i evakuisan u bolnicu u Užice. Nakon liječenja u Njemačkoj, vratio se u Goražde kako bi nastavio braniti svoj grad. Poginuo je na prvoj liniji odbrane 14. aprila 1994. godine.
rtvbpk
