Jerlagić o poskupljenju struje: Gdje se griješilo i koja su moguća rješenja
Stručnjak za energetiku i bivši direktor Elektroprivrede BiH Amer Jerlagić je za Klix.ba komentarisao razloge najavljenog poskupljenja cijena električne energije za korisnike Elektroprivrede Bosne i Hercegovine.
Regulatorna komisija za energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine sutra će najvjerovatnije donijeti odluku o prihvatanju zahtjeva za povećanje cijene električne energije za korisnike Elektroprivrede BiH i to u iznosu od 4,8 posto, 6,3 posto i 8 posto.
Na konferenciji za novinare održanoj 30. juna iz Elektroprivrede Bosne i Hercegovine su objasnili da je potrošnja električne energije za 11,7 posto veća od proizvodnje te da je EP BiH tražila nabavku 600 hiljada tona uglja.
Jedno od pitanja koje se postavilo u javnosti je i zašto je samo Elektroprivreda BiH zatražila povećanje cijena električne energije, dok to nije zatražila Elektroprivreda HZHB.
Jerlagić objašnjava da prilikom tarifnog procesa svaka od Elektroprivreda pokreće zahtjev za pokretanje tarifnog procesa kod matičnog regulatora i da EPBiH i EPHZHB neovisno pokreću tarifne postupke kod FERK-a..
“Nema sistema spojenih posuda da se jedna ili druga Elektroprivreda naslanjaju na drugu kod pokretanja tarifnog postupka”, kazao je Jerlagić.
Problemi u proizvodnji električne energije
Dalje objašnjava da je prije dvije ili tri godine bio slučaj da je EP HZHB tražila povećanje cijena električne energije bez da je to tražila i EP BiH, ali da je u zadnje dvije godine EP BiH jednom pokrenula postupak kada je u pitanju blok tarifa i bila odbijena od FERK-a, a nakon toga je u augustu prošle godine bio sljedeći tarifni postupak kada je došlo poskupljenja cijene od 10 posto za domaćinstva i ovo je ponovno tarifni postupak za EP BiH pod tzv. blok tarifom.
“EP HZHB je 100 posto oslonjena na tzv. obnovljive izvore električne elektrane hidroelektrane, solarnu elektranu i vjetroelektrane. Gledano energetski EP HZHB ima zatvoren energetski bilans sa svojim potrebama iz svoje proizvodnje. EP HZHB ima problem s dijagramom i viškom energije u drugom kvartalu, kada imamo puno Ramsko jezero, međutim ima problem s manjkom u trećem kvartalu kad nema dovoljno vode u hidroelektranama i onda su prinuđeni da kupuju struju na tržištu. EP BiH s druge strane ima nekih 72 posto iz termoelektrana, a samo 18 posto iz ostalih izvora. Zbog nedostatak uglja koji se dobija u okviru Koncerna i rudnika uglja Banovići praktično im nedostaje dva miliona tona, a preračunato to je dva miliona megavat sati električne energije. Elektroprivrede koje posežu za tim blok tarifama su ustvari one elektroprivrede koje imaju manjak proizvodnje električne energije i na taj način penaliziraju one koji troše više električne energije nego što je neko propisao”, objasnio je Jerlagić.
Navodi da bi termoelektrane mogle davati dovoljno energije, kao prije nekih 15-ak godina, kad bi bilo uglja, ali je u pitanju ekološka efikasnost kotlova.
“Kada je bilo 5,5 miliona tona uglja tada se proizvodilo i 5,5 miliona megavat sati i milion i po iz hidropotencijala. To je bilo oko sedam miliona megavat sati. Sada se proizvodi između 5 i 5,5 miliona megavat sati i upravo je milion i po do dva miliona megavat sati problem s manjkom koji se mora kupovati na međunarodnom tržištu. Cijene na međunarodnom tržištu su znatno veće od domaćih proizvodnih”, objasnio je Jerlagić.
Kaže kako se izgubilo 15 godina tranzicijskog prostora i vremena u ovom pitanju.
Moguća rješenja
“Rijeka Drina je dobrim dijelom u srednjem toku međunarodna granica i ubijeđen sam da se na Drini u srednjem toku moglu napraviti 400-500 megavata instalirane snage za dvije države i da bi te projekte podržali i EU i cijeli svijet jer su to projekti prijateljstva, a ne razdvajanja. Time bi sanirali dobar dio energije koji će se ugasiti kada se zatvore termo kapaciteti. Također, za deset godina su se u svakom gradu trebali napraviti baterijski sistemi koji bi čuvali energiju iz solara i puštali ih tokom noći”, kazao je Jerlagić, ali da ove prilike nažalost nisu iskorištene.
Kako navodi “propali” projekti HE Vranduk i HE Janjići su imali potencijal.
“Na Drini u srednjem toku mogle su se izgraditi dvije ili tri hidroelektrane snage do 400 MWh, a Vranduk je trebao imati 20 MWh, a Janjići 13 MWh. To su male hidroelektrane, tzv. protočne. Na rijeci Bosni bi ih trebalo biti 15 od Ilijaša do Maglaja, ali prošlo je toliko vremena i nije se nijedna izgradila”, kazao je Jerlagić.
Otvoreno tržište električne energije
Otvoreno tržište je zaživjelo 2016. godine, ali Jerlagić navodi da je svjedokom da se veliki broj kompanija pojavio sa prodajom električne energije i da je veliki broj klijenata i promijenio snabdijevače, da bi se kasnije vratili domaćim državnim elektroprivredama.
“Danas imamo te kompanije koje imaju licencu, međutim takve su cijene na tržištu da su gotovo nekonkurentne. Većina privatnih kompanija se bavi kupovinom električne energije iz obnovljivih izvora, a gotovo nijedna ne prodaje kilovatsate u Bosni i Hercegovini”, pojasnio je Jerlagić.
klix.ba
