Preminuo je jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih likovnih umjetnika Edin Numankadić, potvrđeno je za Klix.ba. Imao je 78 godina.
Završio je Pedagošku akademiju, Katedra za likovno obrazovanje Sarajevo. Studirao je Historiju jugoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Bio je umjetnički aktivan još od početka 1970-ih godina. Na početku karijere bavio se slikarstvom bojenog polja. Također se bavio procesualnim i analitičkim slikarstvom. U svom radu služio se i praksom objet trouvé.
Ovaj koncept označava odbačene predmete koje umjetnik pronalazi i izlaže kao umjetničko djelo ili ih ugrađuje u skulpturu, kolaž ili instalaciju.
Pored umjetničkog rada, decenijama je bio direktor Olimpijskog muzeja Sarajevo, gdje je imao važnu ulogu u očuvanju naslijeđa Zimskih olimpijskih igara 1984. Tokom opsade Sarajeva 1992. godine učestvovao je u spašavanju brojnih eksponata iz zapaljene zgrade muzeja.
On je 1999. godine dobio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva za izuzetan stvaralački doprinos u oblasti likovne umjetnosti.
Izlagao je na oko 50 samostalnih i više od 300 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a dva puta je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Venecijanskom bijenalu – 1992. s projektom “Svjedoci postojanja” i 2003. u sklopu bh. selekcije.
Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, uključujući Orden viteza umjetnosti i književnosti koji mu je dodijeljen 2021. godine. Jedan je od osnivača kolekcije Ars Aevi – Muzeja savremene umjetnosti u Sarajevu.
On je 25. juna trebao otvoriti izložbu “Prisustvo” u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine koja sadrži izbor njegovih radova nastalih tokom više od pet decenija umjetničkog djelovanja. Izložbom je ujedno trebala biti obilježena 80. godišnjica djelovanja Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine.
Ranije je u intervjuu za Klix.ba, između ostalog, govorio o tome da se nikada nije ograničavao da slika određenom umjetničkom tehnikom već je jednostavno stvarao zavisno od životne faze u kojoj se trenutno nalazio.
“Kako me vodi intuicija, tako se opredjeljujem na koji način ću slikati. Ja nisam ničemu robovao niti slikao kako neko to želi, nisam bio komercijalan niti izvan estetike, već sam slikao kako sam duboko osjećao. Jedan period je bio posvećen slikarstvu tzv. bojenog polja – odnosa između boja. Zatim, jedno vrijeme sam se bavio automatskim pisanjem i malim skicama i treći period su bili zapisi vezani za rečenice i tekstove koje sam u ratu čitao i koje su mi pomogle da preživim. Dakle, ja slikam te rečenice i to je vrlo blizu kaligrafiji, ali i određenim filozofskim razmišljanjima. Tako sam stvarao tokom rata uz male objekte i instalacije poput nadrealista u Parizu ’20-ih godina”, ispričao je.
klix.ba
