Posljednji oproštaj od Muhidina Kike Đoze, čovjeka koji je odgajao generacije i čuvao tradiciju
U prepunoj Velikoj sali Centra za kulturu Goražde, ispunjenoj emocijama, suzama i sjećanjima, rodbina, prijatelji i brojni poštovaoci posljednji put su se oprostili od Muhidina Kika Đoza, čovjeka čije ime je decenijama bilo sinonim za folklor, tradiciju i predan rad s mladima.
Odlazak dugogodišnjeg koreografa i rukovodioca Ansambla narodnih igara i pjesama ostavio je prazninu koju je teško pretočiti u riječi. Vijest o njegovoj smrti u 62. godini života duboko je potresla Goražde, a posebno generacije koje su uz njega napravile prve korake, u folkloru, ali i u životu. Emotivnim riječima od njega su se opraštali oni koji su s njim dijelili i život i scenu.
“Četrdeset godina se poznajemo, četrdeset godina dijelili smo i lijepe i one manje lijepe trenutke. Kada se osvrnem, čini se mnogo, ali taj period s tobom za mene je bio prekratak. Hvala ti što si bio sve, prijatelj, drug, zet i brat”, kazao je Almir Kuduz.
Da njegov rad nije poznavao granice svjedoče i riječi prijatelja i saradnika iz regiona.
“Neopisiva je bol što smo izgubili pravog prijatelja. Naši ansambli su disali kao jedno. Saradnja je prerasla u pravo bratstvo”, poručio je Emir Zečić, predsjednik KUD-a Tutin.
Posebno potresne bile su poruke njegovih bivših članova, onih koje je učio ne samo folkloru, već i životnim vrijednostima.
Iznenada preminuo goraždanski koreograf Muhidin Đozo Kiko: Tišina nakon čovjeka koji je folkloru dao dušu
“U ovom preteškom, bolnom trenutku hvala ti, u moje ime i u ime svih tvojih veterana, što si nam bio prije svega prijatelj, otac, pa tek onda koreograf. Sigurno si jedan od onih koji su dali najveći doprinos odgoju djece u ovom gradu”, kazala je Mirela Omerbašić.
O saradnji, prijateljstvu i neizbrisivom tragu koji je ostavio govorili su i Jasmin Bešlija, Slavko Klisura, Nihad Ferhatović, Safet Gušo i Dženis Ćulov, podsjećajući na godine zajedničkog rada, nastupa i prijateljstva koje je nadilazilo scenu.
Muhidin Đozo – Kiko rođen je 6. januara 1965. godine u Čovčićima kod Goražda. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu radio je u Azotari, a bio je i član KUD-a “Azot” Vitkovići. Tokom rata bio je pripadnik Armije RBiH. Nakon rata radio je u Fabrici vode u Vitkovićima, odakle je otišao u zasluženu penziju.
Cijeli svoj život posvetio je mladima i očuvanju tradicije. Kao jedan od osnivača Ansambla narodnih igara i pjesama Centra za kulturu 1997. godine, zajedno s rahmetli Elvedinom Hreljom, izgradio je mjesto kroz koje su prošle hiljade djece i mladih, noseći dalje ljubav prema folkloru i zajedništvu.
Na komemoraciji je poručeno kako neke tuge bole dublje, kako se neke praznine nikada ne mogu ispuniti i kako postoje ljudi čiji odlazak ostavlja trajnu tišinu u zajednici. Upravo takav bio je Kiko, čovjek koji nije samo učio korake, već stvarao ljude. Nakon komemoracije, na mezarju Kolijevke obavljeni su dženaza i ukop.
Na vječni počinak ispraćen je čovjek čije će ime, djelo i duh nastaviti živjeti u svakom koraku kola, u svakoj pjesmi i u svakom mladom čovjeku kojeg je naučio šta znači zajedništvo, ljubav i pripadnost.
klix.ba
