Od moguće žrtve nasilja do napada nožem: Kako slučaj iz Tuzle ponovo stavlja sistem zaštite djece na test

Napad nožem u Osnovnoj školi “Gornja Tuzla”, u kojem su povrijeđene dvije djevojčice, ponovo je otvorio jedno od najtežih pitanja: da li institucije reagiraju tek kada nasilje eskalira ili postoje mehanizmi koji mogu prepoznati i zaustaviti problem mnogo ranije.

Dok Tužilaštvo Tuzlanskog kantona vodi pripremni postupak protiv 15-godišnjakinje osumnjičene za napad na dvije 14-godišnjakinje, paralelno se provjeravaju navodi da je maloljetnica ranije prijavljivala nasilje kojem je navodno bila izložena.

Taj dio slučaja mogao bi biti posebno važan za utvrđivanje odgovora institucija na vršnjačko nasilje, odnosno pitanja da li su raniji signali bili prepoznati i da li je aktiviran sistem zaštite predviđen protokolima koji su na snazi u Tuzlanskom kantonu.

Naime, zvanično uhapšena maloljetnica starosti 15 godina se sumnjiči da je 4. septembra u dvorištu Osnovne škole “Gornja Tuzla” nožem povrijedila dvije 14-godišnje djevojčice.

Općinski sud u Tuzli prihvatio je prijedlog Tužilaštva Tuzlanskog kantona i odredio joj jednomjesečni pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila krivično djelo pokušaj ubistva, u stjecaju s pokušajem nanošenja teških tjelesnih povreda.

Za Klix.ba je iz više izvora nezvanično potvrđeno da je 15-godišnjakinja, zbog nepostojanja posebnog kapaciteta za izvršenje maloljetničkog pritvora, smještena u ženski odjel Kazneno-popravnog zavoda u Tuzli, gdje se nalaze i punoljetne osobe.

Takva situacija otvara i pitanje primjene Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Federacije BiH, koji propisuje posebna pravila postupanja prema maloljetnicima, uključujući i obavezu njihovog odvajanja od punoljetnih osoba.

Istovremeno, Tužilaštvo TK je zvanično potvrdilo da postoje indicije da je maloljetnica prije napada školi prijavljivala nasilje nad njom, ali da druge nadležne institucije nisu bile obaviještene niti uključene u postupanje.

“Tužilaštvo i istražitelji nastavljaju s istražnim radnjama kako bi se utvrdile sve okolnosti koje su dovele do ovih događaja. Tužilaštvu i policiji nije prijavljivano vršnjačko nasilje, ali postoje indicije da u školi jeste. Obavljaju se provjere i za sada ne možemo saopćiti više informacija dok se pouzdano ne utvrde sve relevantne informacije”, kazali su iz Tužilaštva TK.

Upravo taj dio slučaja mogao bi pokazati koliko je sistem sposoban odgovoriti na nasilje prije nego što njegove posljedice postanu nepopravljive.

Protokoli postoje, ali ključno je pitanje njihove primjene

Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona u Protokolu o prevenciji i postupanju u slučajevima nasilja među i nad djecom, koji je objavila Platforma za istraživačko novinarstvo (PIN) jasno definira šta se smatra nasiljem i kakve obaveze imaju zaposleni u obrazovnim ustanovama. Kako je istaknuto, nasilje nije samo fizički napad.

Protokol obuhvata psihičko, emocionalno i seksualno nasilje, vrijeđanje, ismijavanje, zastrašivanje, izolaciju, isključivanje iz grupe, širenje glasina, ponižavanje, oduzimanje stvari i druga ponašanja kojima se djetetu nanosi fizička ili psihička bol.

Zbog toga se nasilje često ne može posmatrati samo kroz trenutak kada dođe do fizičkog sukoba.

Promjene u ponašanju djeteta, povlačenje, strah, razdražljivost, izbjegavanje škole, pad školskog uspjeha, glavobolje i bolovi u stomaku, gubitak ličnih stvari ili promjene u svakodnevnim navikama mogu biti neki od pokazatelja da dijete prolazi kroz problem koji zahtijeva pažnju odraslih i stručnih službi.

Prema Protokolu, nakon prijave ili uočavanja nasilja, zaposlenik škole dužan je odmah reagirati.

To podrazumijeva zaustavljanje nasilja, pružanje pomoći povrijeđenom učeniku, obavještavanje razrednika, stručnog saradnika i direktora, a kada okolnosti zahtijevaju i uključivanje policije, hitne medicinske pomoći, roditelja te drugih nadležnih institucija.

Poseban akcenat stavljen je na razgovor s djetetom i stručnu podršku, ali i utvrđivanje svih okolnosti koje su prethodile incidentu. Drugim riječima, sistem predviđa lanac reakcije, a pitanje koje sada ostaje otvoreno jeste da li se taj lanac u svakom slučaju aktivira na vrijeme.

Tri nivoa nasilja i trenutak kada institucije moraju biti uključene

Protokol nasilje među djecom dijeli na tri nivoa, u zavisnosti od njegove težine, učestalosti, rizika i posljedica. Prvi nivo obuhvata ponašanja koja se najčešće u javnosti doživljavaju kao “blaži” oblici vršnjačkog nasilja, poput guranja, vrijeđanja, ismijavanja, isključivanja iz grupe ili uznemiravanja putem tehnologije.

U takvim slučajevima primarnu ulogu imaju razrednik i roditelji kroz pojačani odgojni rad. Međutim, ukoliko se nasilje nastavlja ili takav pristup ne daje rezultate, slučaj prelazi na drugi nivo, kada se uključuju stručni saradnici i rukovodstvo škole.

Drugi nivo obuhvata ozbiljnije oblike ponašanja, među kojima su udaranje, prijetnje, ucjenjivanje, ozbiljno isključivanje, seksualno dodirivanje te snimanje i distribucija nasilja.

Protokol predviđa i mogućnost pokretanja odgojno-disciplinskog postupka ukoliko prethodne mjere ne daju rezultate.

Treći nivo predstavlja najteže slučajeve i tu se ubrajaju tučnjave s ozbiljnim posljedicama, nanošenje povreda, napadi oružjem, ozbiljne prijetnje, iznuđivanje, seksualno nasilje te drugi oblici ponašanja koji zahtijevaju hitno uključivanje institucija.

U takvim situacijama škola više nije jedini akter jer direktor i stručni tim, prema Protokolu, trebaju uključiti roditelje, policiju, centar za socijalni rad i zdravstvene službe, uz provođenje odgovarajućih odgojnih i disciplinskih postupaka.

Slučaj iz Gornje Tuzle pokazuje koliko je važno pitanje šta se dešava prije nego što nasilje dođe do tog trećeg nivoa.

Ako se potvrdi da je maloljetnica ranije prijavljivala nasilje nad sobom, istraga bi trebala pokazati da li je njena prijava evidentirana, kako je škola postupala i zbog čega, prema indicijama koje postoje, a istražitelji ih provjeravaju, druge nadležne institucije nisu bile uključene.

Slučajevi i ranije bilježeni u Tuzlanskom kantonu

Inače, napad u Osnovnoj školi “Gornja Tuzla” događa se nešto više od tri godine nakon jednog od najozbiljnijih incidenata nasilja u obrazovnim ustanovama Tuzlanskog kantona.

Kao što je poznato, u junu 2023. godine bivši učenik Osnovne škole “Lukavac Grad”, koji tada nije imao navršenih 14 godina, teško je ranio nastavnika engleskog jezika.

Taj događaj izazvao je snažne reakcije javnosti i hitno uključivanje kantonalnih institucija. Vlada Tuzlanskog kantona tada je održala hitnu sjednicu, nakon čega su pokrenute aktivnosti na unapređenju sigurnosti u školama.

Usvojena je uredba kojom su propisani standardi tehničke i fizičke zaštite u osnovnim i srednjim školama Tuzlanskog kantona. U javnosti se tada govorilo i o nedostatku psihologa i socijalnih radnika u obrazovnim ustanovama, kao i potrebi za mnogo snažnijom saradnjom škola, policije i centara za socijalni rad.

Dvije godine kasnije, u istoj školi dogodio se i slučaj vršnjačkog nasilja u kojem je povrijeđen 12-godišnji dječak. Ti događaji pokazuju da pitanje sigurnosti djece u školama ne može biti riješeno isključivo postavljanjem kamera, angažovanjem fizičke zaštite ili reakcijom policije nakon incidenta. Jer nasilje među djecom često počinje daleko od trenutka kada postane vidljivo cijeloj javnosti.

Dijete koje počini nasilje također može biti dijete kojem je potrebna zaštita

Jedna od posebno složenih dimenzija aktuelnog slučaja jeste činjenica da se istovremeno provjeravaju navodi da je djevojčica osumnjičena za napad i sama ranije bila izložena nasilju.

To ne mijenja težinu posljedica napada niti unaprijed određuje krivičnu odgovornost. Međutim, otvara pitanje šireg razumijevanja nasilja među djecom i obaveze institucija da posmatraju cijeli kontekst u kojem se dijete razvija i reagira.

Zakon o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH upravo zbog toga propisuje poseban pristup prema djeci u sukobu sa zakonom, ali i djeci koja su žrtve ili svjedoci.

Postupanje institucija mora biti prilagođeno uzrastu djeteta, njegovom dostojanstvu i najboljem interesu, uz poseban fokus na rehabilitaciju i reintegraciju. Zakonom je propisano da je dijete svaka osoba mlađa od 18 godina, dok se maloljetnici razlikuju prema uzrastu.

Osoba koja je navršila 14, ali nije navršila 16 godina života, smatra se mlađim maloljetnikom. Prema zakonu, prema mlađim maloljetnicima mogu se izreći samo odgojne mjere, dok se maloljetnički zatvor može izuzetno izreći starijim maloljetnicima.

Zakonski okvir tako insistira na tome da se prema djetetu ne postupa kao prema odrasloj osobi, čak ni onda kada se sumnjiči za teško krivično djelo.

Sistem pred novim testom

Najavljeni protest ispred Tužilaštva TK, koji je neformalna grupa građana zakazala za srijedu, 16. septembra, pokazuje da je slučaj iz Gornje Tuzle prerastao okvir jednog krivičnog postupka.

Dio građana traži preispitivanje odluke o određivanju pritvora 15-godišnjakinji. Međutim, osim pitanja pritvora i krivičnog postupka, slučaj je otvorio mnogo širu dilemu.

Da li Tuzlanski kanton ima dovoljno stručnih kapaciteta u školama da prepozna nasilje u njegovim ranim fazama? Da li se svaka prijava djeteta tretira s dovoljno ozbiljnosti? Da li škole, policija, centri za socijalni rad i zdravstvene ustanove dovoljno brzo razmjenjuju informacije?

I, možda najvažnije, da li sistem reagira onda kada dijete prvi put pokaže da ima problem ili tek onda kada nasilje dobije posljedice koje više nije moguće ignorirati?

Tuzlanski kanton nakon slučaja iz Lukavca dobio je nove sigurnosne mjere i preciznije okvire za postupanje. Međutim, slučaj u Gornjoj Tuzli pokazuje da postojanje protokola samo po sebi ne garantira zaštitu djece.

Odgovor sistema na vršnjačko nasilje mjeri se prije svega time da li je sposoban prepoznati problem dovoljno rano, povezati sve institucije koje mogu pomoći i reagirati prije nego što dijete postane žrtva, počinilac nasilja ili, u najtežim slučajevima, oboje istovremeno.

Predstojeća provjera ranijih navoda o nasilju nad 15-godišnjakinjom mogla bi zato dati odgovore koji će biti važni daleko izvan samog krivičnog postupka.

Jer pitanje koje ostaje nakon svakog ovakvog slučaja nije samo ko je i kada reagirao nakon incidenta, već da li je neko mogao reagirati prije njega.

klix.ba