Na pomolu dva probosanska bloka u RS-u: Hoće li Bošnjaci zbog političkih sujeta izgubiti i ono malo što imaju?

U Banjoj Luci se danas potpisuje sporazum o zajedničkom nastupu nekoliko probosanskih stranaka na predstojećim izborima u entitetu Republika Srpska.

Međutim, umjesto priželjkivanog sveopćeg jedinstva, sve je izvjesnije da će se probosansko glasačko tijelo podijeliti, što otvara ključno pitanje: prijeti li Bošnjacima u RS-u potpuni politički debakl?

Kada je riječ o nastupu probosanskih stranaka u entitetu Republika Srpska, krajnji rezultat često poprima obrise političkog suicida. Danas će u Banjoj Luci biti ozvaničena nova koalicija koju će činiti Socijaldemokratska partija (SDP), Narod i Pravda (NiP), stranka Naprijed, Pokret demokratske akcije (PDA) i Narodni evropski savez (NES).

Iako je najavljeno da će ova grupacija, nakon stavljanja potpisa na sporazum, uputiti otvoren poziv i ostalim probosanskim strankama da im se pridruže, sam način na koji je ova koalicija formirana ukazuje na duboke pukotine unutar probosanskog političkog korpusa.

Taktika pritiska?

Ono što je najindikativnije u današnjem događaju u gradu na Vrbasu nije ko je prisutan, već ko nedostaje. Za pregovaračkim stolom od samog početka nema Stranke demokratske akcije (SDA), Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) te Demokratske fronte (DF).

Ovaj potez SDP-a i partnera je svojevrsno stavljanje drugih stranaka pred svršen čin. Formiranjem “svoje” koalicije i naknadnim upućivanjem poziva ostalima, faktički se stvara pritisak na “drugu stranu”. U duboko polariziranoj političkoj klimi, gdje su animoziteti centrala u Sarajevu preslikani na teren u RS-u, teško je očekivati da će SDA, DF i SBiH pristati na ulogu “privjeska” u bloku kojeg predvode njihovi ljuti politički rivali.

Zbog toga je gotovo izvjesno da ovakav naknadan poziv neće uroditi plodom i da će stranke koje danas nisu u Banjoj Luci formirati svoj, drugi probosanski blok. Na taj način, birači nesrpske nacionalnosti u RS-u, prvenstveno Bošnjaci i Hrvati povratnici, naći će se u nezavidnoj poziciji da biraju između dvije kolone koje dijele isto biračko tijelo.

Ukoliko se zaista ostvari scenarij o dva probosanska bloka u RS-u, jedan predvođen SDP-om, a drugi SDA-om, posljedice bi mogle biti katastrofalne po politički opstanak Bošnjaka u ovom entitetu.

Velika opasnost ogleda se u izboru poslanika za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Historijski gledano, zahvaljujući kakvoj-takvoj konsolidaciji glasova, probosanske stranke su uvijek uspijevale osigurati barem jedno mjesto u državnom parlamentu iz entiteta RS. Taj jedan mandat, iako matematički mali, oduvijek je imao ogromnu simboličku i suštinsku težinu jer je predstavljao glas povratnika u najvišem zakonodavnom tijelu države, razbijajući monopol etnonacionalnih stranaka sa sjedištem u RS-u.

Matematika izbornog sistema je neumoljiva. Rasipanje glasova na dvije liste automatski znači da oba probosanska blok mnogo rizikuju da uopće pređu prag potreban za direktni ili kompenzacijski mandat u državnom parlamentu. Taj mandat bi vrlo lako mogao da se prelije velikim strankama poput SNSD-a, SDS-a ili PDP-a. Time bi Bošnjaci iz RS-a ostali bez predstavnika u Sarajevu.

Pouke iz 2022. godine

Da bi se shvatila dubina potencijalnog problema, potrebno se vratiti samo jedan izborni ciklus unazad. Na Općim izborima 2022. godine, probosanske stranke su nastupile pod jedinstvenim kišobranom koalicije “Pokret za državu”. Iako je taj projekt kasnije doživio unutrašnje turbulencije, izborni rezultat je pokazao snagu zajedništva.

Tada je “Pokret za državu” osvojio nešto više od 36 hiljada glasova za Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS), što je iznosilo oko 5,7 posto od ukupnog broja važećih listića. Taj rezultat osigurao im je pet poslaničkih mandata u NSRS-u, što je solidan klub poslanika sposoban da barem učestvuje u raspravama i postavlja pitanja od vitalnog nacionalnog interesa.

Ako tih 36 hiljada glasova podijelimo na dva suprotstavljena bloka, jasno je da obje grupacije ulaze u zonu izbornog rizika. Cenzus za ulazak u Narodnu skupštinu RS iznosi 3 posto. Iako zvuči kao mali prag, u uslovima smanjene izlaznosti povratnika i potencijalno visoke izlaznosti većinskog naroda, 3 posto može postati nedostižan san.

Postoji realna, nimalo zanemariva šansa, da zbog razjedinjenosti jedan, a u najgorem apokaliptičnom scenariju čak i oba probosanska bloka ostanu ispod cenzusa. To bi značilo da Bošnjaci u Narodnoj skupštini Republike Srpske ne bi imali apsolutno nijednog legitimno izabranog predstavnika kroz probosanske stranke.

Dok lideri stranaka u Sarajevu vode bitke za prevlast, pokazivanje mišića i preuzimanje liderskih pozicija unutar vlastitog naroda, stvarna cijena tih bitaka plaća se u Banjoj Luci, Prijedoru, Doboju, Zvorniku i Bratuncu. Biračko tijelo probosanskih stranaka u RS-u je ograničeno i ranjivo. Ono ne trpi podjele, sujete i političko nadmudrivanje centrala.

Najava formiranja dva bloka nije znak demokratskog pluralizma, već znak političke nezrelosti. Ukoliko Bošnjaci i ostali probosanski orijentisani građani u RS-u izgube svog predstavnika u državnom parlamentu i svedu se na statističku grešku u entitetskoj skupštini, odgovornost će biti isključivo na onima koji su stranačke interese stavili ispred opstanka jednog naroda na prostoru entiteta RS.

klix.ba