Na leđima istetovirao četničke zločince Dražu Mihailovića i Momčila Đujića: Ovo je mladić koji se slikao sa podignuta tri prsta u blizini masovne grobnice Bošnjaka

Izvjesni Drago Tendžerić iz Bosanske Gradiške izazvao je lavinu negodovanja, uz pozivanja nadležnih da reagiraju, nakon što se pored natpisa Masovne grobnice Lanište jedan u kojoj je pronađeno 188 Bošnjaka, fotografisao sa tri prsta otkrivajući leđa na kojima su istetovirani četnički zločinci Draža Mihailović i Momčilo Đujić.
Fotografiju je objavio na svome Facebook profilu.
Naime, jedan od najtežih zločina dogodio se u Biljanima, u općini Ključ, 10. jula 1992. Rijetki preživjeli su spas tražili preko Grmeča i išli na slobodne teritorije pod kontrolom Petog korpusa Armije RBiH. Kada su krajem rata snage Armije RBiH oslobodile Ključ i okolinu, otkrivene su masovne grobnice na Laništu.
Među 20 ekshumiranih maloljetnika bilo je sedam mlađih od deset godina.
Najmlađa zrtva četveromjesečna beba Amila Džaferagić.
Napad na ovo selo započeo je u ranim jutarnjim satima 10. jula 1992. godine, a predvodile su ga 17. laka pješadijska brigada Vojske Republike Srpske (VRS) u saradnji s rezervnim i aktivnim policajcima Odjeljenja policije iz Sanice. Posljedica tog napada je pokolj oko 260 civila bošnjačke nacionalnosti koji su bili mještani sela Biljani što je dovelo do gotovo potpunog nestanka tog mjesta u Bosanskoj Krajini. Među ubijenima bilo je i šestoro djece. Najstarija žrtva bio je 85-godišnji Bećo Ćehić, dok je najmlađa žrtva bila četveromjesečna beba Amila Džaferagić.
Za masakr u Biljanima, saznalo se tek pred kraj rata, kada su pripadnici Armije RBiH oslobodili ovo područje. Tadašnja Federalna komisija za traženje nestalih na čijem je čelu bio Amor Mašović otkrila je masovne grobnice Lanište I i II, Crvena zemlja I i II, te grobnicu Biljani.
Masovne grobnice u kojima su pronađene žrtve masakra u Biljanima uglavnom su otkrivene neposredno nakon rata, odnosno krajem 1995. i tokom 1996. godine. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, prva otkrivena masovna grobnica naziva Crvena zemlja I pronađena je u novembru 1995. iz koje je ekshumirano šesnaest žrtava.
Godinu dana kasnije, izvršena je ekshumacija iz grobnice Crvena zemlja II gdje je, takođe, pronađeno šesnaest žrtava. Najveća masovna grobnica je jama Lanište I iz koje je u periodu od 5. oktobra do 15. novembra 1996. ekshumirano 188 žrtava. U godinama koje su uslijedile redovno su pronalažena tijela u manjim i pojedinačnim grobnicama, u šumama ili napuštenim i spaljenim objektima. Na području Biljana pronađene su 34 pojedinačne grobnice iz kojih su ekshumirana 34 tijela.
U ranije objavljenoj UDIK-ovoj publikaciji Ratni zločin u Biljanima, Predmet: Marko Samardžija dokumentovan je predmet koji je Sud Bosne i Hercegovine vodio protiv komandira Treće čete saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade VRS. Sud je optužnicu podigao u martu 2005. godine, da bi u novembru 2006. donio presudu kojom se Samardžija osuđuje na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti. U prvostepenoj presudi su potvrđeni navodi iz optužnice o masovnim zločinima protiv bošnjačkih civila. Međutim, u drugostepenom postupku pred Sudom BiH, Samardžija je u oktobru 2008. godine oglašen krivim za zatvaranje i teško oduzimanje fizičke slobode kao zločin protiv čovječnosti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.
Kako podsjećaju iz UDIK-a, masakr u Biljanima predstavlja jedan od najstravičnijih ratnih zločina koji su počinjeni na području Bosanske Krajine. U junu i julu 1992. poubijana je većina bošnjačkog stanovništva, zapaljene su kuće i vjerski objekti. Nakon što su ih poubijali, izvršioci zločina su pobacali tijela u udaljene i skrivene masovne grobnice, sa ciljem da se nikada ne pronađu i kako bi se prikrili počinjeni zločini.
Ostali zločinci nisu osuđeni
Marko Samardžija je bio komandir treće čete saničkog bataljona srpske vojske koji je naredio i učestvovao u masakru.
Ostali zločinci, lokalni Srbi i oni koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nisu osuđeni. Hodaju nekažnjeno i slobodno, i 27 godine nakon stravičnog zločina.