“Čuveni vojskovođa koji je izgubio sve ratove, stručnjak za odmazdu nad nenaoružanim civilima, zašao je ispod kože vaskolikom srpstvu, šarmirajući ga pucanjem u leđa momcima koje je kamion…”
Dugo je Ratko umirao. Išlo bi to brže da je ostao na slobodi, prepušten srpskom zdravstvu, ali on je izručen Hagu, gdje je toliko dugo živio da je doživio i doživotnu robiju. E sad, sa doživotnom robijom ima jedna fora – ona znači da robijaš ostaje u zatvoru do smrti. Srbi ni to, kao i mnoge druge stvari, nisu uspjevali da shvate, pa su u više navrata molili Hag da im preda umirućeg Ratka, da ga nunaju do prelaska u vječna lovišta.
Znalo se da će apokalipsa krenuti iz Srbije, ali se ne i kakva. Neki su se kladili na mutaciju svinjske kuge, drugi na čudovišta koja će iz srpskih divljih deponija krenuti u osvajanje svijeta, a treći na Rtanj, iz koga će konačno izletjeti vanzemaljski brodovi i potamaniti čovječanstvo. A onda je umro Ratko, piše Marko Vidojković za Danas.
Čuveni vojskovođa koji je izgubio sve ratove, stručnjak za odmazdu nad nenaoružanim civilima, zašao je ispod kože vaskolikom srpstvu, šarmirajući ga igranjem karata, pušenjem cigareta i pucanjem u leđa momcima koje je kamion dovezao do jarka. Šta tu ima za ne voljeti, čudilo se vaskoliko srpstvo kada bi neko negodovao zbog ove neobične ljubavi.
Dugo je Ratko umirao. Išlo bi to brže da je ostao na slobodi, prepušten srpskom zdravstvu, ali on je izručen Hagu, gdje je toliko dugo živio da je doživio i doživotnu robiju. E sad, sa doživotnom robijom ima jedna fora – ona znači da robijaš ostaje u zatvoru do smrti. Srbi ni to, kao i mnoge druge stvari, nisu uspjevali da shvate, pa su u više navrata molili Hag da im preda umirućeg Ratka, da ga nunaju do prelaska u vječna lovišta.
Zli Hag ni da čuje. Ratko i njegovi šlogovi morali su ostati iza rešetaka do samog kraja njegovog ovozemaljskog života. E vidite gospodo satanisti sa zapada, tu ste se zeznuli. Da ste ostavili Ratka da se krije po Srbiji i umre inkognito, vjerovatno još 2013, ne bi bilo onoga što sada slijedi. A slijedi Ratkova zombi apokalipsa.
Čujem kako se neprijateljima tresu gaće. Kakva sad zombi apokalipsa, pitaju. Za sve ovo vrijeme, Ratko nije sjedio skrštenih ruku. Malo po malo, ulazio je u krv svojim sunarodnicima. Sad, kad je umro, njegov duh je utrčao u svakog od njih. Šta će sada biti? Mogli smo da vidimo u Užicu. Ratko je počeo naprednjacima da izbija na leđa i nagoni ih da se obračunavaju sa Užičanima onako kako je on najviše volio, sto na jednog.
To je samo početak. Ratko zaraženima izbija na sve šupljine. Šta li će svi ti silni pacijenti sljedeće da urade? Ukoliko je Hag pametan, Ratka neće poslati na sahranu u Srbiju i tako će spasiti svijet. Ali ko je pametan u horor filmu, naročito ovom u kom mi živimo? Ratko će se, po svoj prilici, vratiti u Srbiju, a njegova sahrana biće prilika da se svi zombiji okupe i odatle krenu u napad na civilizaciju.
Šta će njihovo kolektivno maloumlje da smisli ne možemo da znamo. Vjerovatno će da krenu prvo na domaće izdajnike, koji pljuju Ratka, pa čak i na one koji Ratka vole, znate već kakvi su zombiji, nema tu puno logike. Poslije njih, kreću dalje. Joj, već ih čujem kako škrguću zubima, grokću i pišu polupismene zombi-prijeteće poruke u komentarima, dok im Ratko curi na sve pore. Čujete li ih i vi? Bježite dok nije prekasno, a u pravom horor filmu, poput onoga u kom smo mi, već je prekasno.
SB
