Igre bez granica: GP Gradiška ostaje otvoren na nezakonitim temeljima koje niko ne smije propitivati

Pitanje graničnog prijelaza kod Gradiške je jedno od najnapetijih na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, a rješenje do kojeg je sada došla Uprava za indirektno oporezivanje je, u najmanju ruku, upitno.

Sada već duže od tri mjeseca granični prijelaz Gradiška – Stara Gradiška (stari granični prijelaz) nije operativan zbog činjenice da je došlo do obrušavanja nadvožnjaka.

Međutim, ovaj granični prijelaz u isto vrijeme na određen način postoji, jer je carinski terminal prebačen na novoizgrađeni granični prijelaz Gradiška Novi most – Gornji Varoš.

Ovaj granični prijelaz nikada nije formalno otvoren, jer za to ne postoji odluka Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje, odnosno nikada nije izmijenjen Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji.

Ipak, ovaj prijelaz se koristi kao “privremeno” rješenje, na osnovu odluke Ministarstva sigurnosti kojom je saobraćaj sa starog graničnog prijelaza preusmjeren na novi granični prijelaz, što je dalo osnova UIO da carinski terminal prebaci na novoizgrađeni prijelaz.

Ove odluke su imale rok od tri mjeseca koji je istekao jučer u 19 sati. Na dan isteka roka dešavalo se mnogo, a u centru pažnje bio je zamjenik ministra sigurnosti Ivica Bošnjak, koji obnaša funkciju ministra već dvije i po godine.

Pokušaj sa zvukom sirene: Bošnjak htio da ga Vijeće ministara opravda

Na dan isteka roka ovih odluka, Bošnjak i njegova matična stranka HDZ su smislili plan. Njegova stranačka kolegica Borjana Krišto je sazvala hitnu sjednicu Vijeća ministara BiH, Bošnjak spremio materijale da se njegova privremena odluka “pokrije”, pa čak i proširi, a na ministrima je bilo da samo dignu ruku.

Ipak, HDZ je ostao usamljen u namjeri da Bošnjakovu privremenu odluku iz maja ove godine pretvori u suštinski trajno dopuštenje da novi granični prijelaz radi bez potrebnih odluka domaćih institucija, odnosno Upravnog odbora UIO.

Ovome su se, kako je to rečeno za Klix.ba, usprotivili ministri iz reda bošnjačkog naroda (Elmedin Konaković, Zukan Helez i Sevlid Hurtić), Ostalih (Edin Forto), ali i srpskog naroda (Srđan Amidžić i Staša Košarac).

Dakle, iza HDZ-a čak nije stao ni njihov vjerni partner SNSD, čiji ministri su glasali protiv odluke da se zatvori stari granični prijelaz (Gradiška – Stara Gradiška) i da se Ministarstvu sigurnosti da saglasnost da samostalno donosi odluke u kontekstu otvaranja novog graničnog prijelaza.

Da stvar bude još bizarnija, Bošnjak je kroz svoje ministarstvo saopštio da je “urađeno sve što se moglo” i pozvao “nadležne da reaguju”, odnosno da riješe problem kojeg je on stvorio svojim, u najmanju ruku, upitnim odlukama u maju.

Kako je rok isticao u 19 sati, a sjednica je suštinski okončana u 16 sati kada je još jednom odbijen prijedlog koji je stigao iz Bošnjakovog resora, mnogi su se (s pravom) upitali šta će se desiti kada isteknu odluke na osnovu kojih je granični prijelaz radio.

Na kraju je “presjekla” UIO, i to mimo svog Upravnog odbora, rekavši kako će novi granični prijelaz ostati otvoren. Ipak, dok su odluke iz maja bile upitne, ova je suštinski nezakonita.

Prijelaz otvoren na osnovu međunarodnog ugovora koji nije ni ratifikovan

U svom saopštenju, nešto prije 19 sati, iz UIO su pojasnili na osnovu čega će novi granični prijelaz biti otvoren, iako ne bi trebao biti.

“Uzimajući u obzir činjenicu da je dana 8. juna 2026. godine potpisan Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o graničnim prijelazima i da su potpisnice usaglasile privremenu primjenu Ugovora od dana potpisivanja, te cijeneći da je Uprava za indirektno oporezivanje, shodno svojim zakonom propisanim nadležnostima, dužna da izvršava obaveze preuzete naprijed navedenim Ugovorom, a da ista obaveza proističe i iz odredbe člana 28. Zakona o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora, više nije postojala potreba za privremenim otvaranjem prijelaza Gradiška Novi Most – Gornji Varoš”, kazali su iz UIO.

Ovo objašnjenje iz UIO je sporno iz više razloga. Prvi od njih, svakako i najlogičniji, je da ne postoji način da međunarodni ugovor mijenja domaće zakonodavstvo.

Proces otvaranja graničnog prijelaza u Bosni i Hercegovini je jasno definisan zakonom. Jedna od odredbi iz zakona je da Upravni odbor UIO mora usvojiti novu verziju Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji, kojim bi se mogla uraditi reorganizacija radnika i njihov dolazak na rad na novom graničnom prijelazu.

Kako se to nije dogodilo, ne postoji zakonski osnov, osim privremenog koji je istekao, da novi granični prijelaz u Gradišci radi.

Zakonski osnov je UIO pronašla u međunarodnom sporazumu, ali je zanemarena činjenica da ugovori s drugim zemljama ne mogu biti zamjena za domaće institucije. Naprotiv, oni moraju biti u skladu s Ustavom BiH, zakonima u našoj zemlji i s odlukama domaćih institucija, što je svakako i Upravni odbor UIO.

Naravno, međunarodni ugovori mogu biti baza za izmjenu domaćih zakona, ako za to postoji volja unutar države, a mogu biti i svojevrsna nadogradnja propisa, ali i tada moraju biti u skladu sa zakonom.

Međutim, čak i da ugovor može zamijeniti odluku domaće institucije, ovaj sporazum s Hrvatskom nikada nije ratifikovan u Parlamentarnoj skupštini BiH. on se trenutno primjenjuje na privremenoj bazi, imajući u vidu da ga je potpisala Krišto kao predsjedavajuća Vijeća ministara BiH.

Samim tim, baza za nastavak rada novog graničnog prijelaza je izrazito klimava i mogla bi se srušiti jednim upravnim postupkom pred Sudom BiH.

Strah od blokade najprometnijeg graničnog prijelaza u BiH je “as u rukavu”

Akteri ovog spornog procesa koji traje duže od tri mjeseca imaju jedan snažan argument – rušenje aktuelnog stanja, kakvo god da je, riskira potpuno zatvaranje graničnog prijelaza kod Gradiške.

Potpuno je jasno da bi obustava prekograničnog saobraćaja u ovom dijelu BiH značila haos, posebno u privredi, koja u velikoj mjeri ovisi o protočnosti robe kroz ovaj prijelaz.

Iako sve ukazuje na to da je novi granični prijelaz otvoren mimo zakonskog procesa i da je cijeli proces sporan, pitanje je koliko vrijedi to provjeravati pred pravosudnim institucijama, imajući u vidu posljedice.

Nameće se pitanje i da li bilo ko u BiH ima hrabrosti da na sebe preuzme odgovornost potencijalne blokade ovog prijelaza, iako bi to formalno bila pravedna borba da se u našoj zemlji poštuju zakoni koji su na snazi.

Slučaj “Gradiška” je još jedan primjer kakve situacije mogu nastati u političkim sistemima i sredinama kakva je Bosna i Hercegovina, gdje osobe koje rade mimo zakona mogu to raditi otvoreno jer su posljedice obustavljanja tog protivzakonitog rada nemjerljivo veće za državu i za sve njene građane od provođenja zakona.

klix.ba