Domaći farmeri u začaranom krugu: Meso ne mogu izvoziti, a na vlastitom tržištu gube bitku s uvozom

Bosna i Hercegovina već decenijama ne uspijeva ispuniti sve potrebne uslove za izvoz govedine, svinjetine, ovčetine i živih grla na tržište Evropske unije, dok istovremeno uvoz mesa i mesnih prerađevina iz inozemstva raste.

Takav neravnopravan položaj domaće stočare dovodi u sve težu ekonomsku situaciju, a izostanak sistemskih rješenja prijeti dodatnim gašenjem farmi i pražnjenjem ruralnih područja.

Na ovaj problem za Klix.ba ukazali su iz Udruženja poljoprivrednih proizvođača – mljekara Republike Srpske, ističući da je jedan od ključnih razloga za nemogućnost šireg izvoza nefunkcionalan sistem identifikacije, registracije i kontrole kretanja goveda, kao i nedovoljno razvijen sistem nadzora nad zdravstvenim stanjem životinja.

Prema navodima člana udruženja Miljana Erbeza, Bosna i Hercegovina ni više od tri decenije nakon završetka rata nije uspjela uspostaviti mehanizme koji bi omogućili ispunjavanje evropskih standarda u ovoj oblasti.

“Posljedica je da domaći proizvođači nemaju pristup jednom od najznačajnijih tržišta, dok se istovremeno proizvodi iz Evropske unije nesmetano plasiraju u našu zemlju”, navodi Erbez.

Udruženje poljoprivrednih proizvođača – mljekara RS (kalkulacija od 28.10.2026.), Vanjskotrgovinska komora BiHKorisno?

Koliki je razmjer neravnoteže na tržištu pokazuje i podatak da je u prvoj polovini ove godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno više od 310 miliona KM vrijednosti živih životinja, mesa i mesnih prerađevina, prema podacima koje iznose predstavnici sektora.

Iz Udruženja poljoprivrednih proizvođača – mljekara RS upozoravaju da domaći proizvođači zbog toga gube mogućnost plasmana vlastitih proizvoda, ali i pristupa tržištima na kojima bi mogli ostvariti značajnije prihode.

Posebno problematičnim smatraju činjenicu da je Bosna i Hercegovina ranije imala mogućnost izvoza mesa na pojedina tržišta, ali su i ti poslovi bili opterećeni brojnim ograničenjima.

Kao primjer navode izvoz u Tursku, koji se morao realizirati avionskim putem, jer transport mesa drumskim saobraćajem preko pojedinih zemalja Evropske unije nije bio moguć.

Slične prepreke, kako ističu, postoje i kada je riječ o mogućnosti korištenja Luke Ploče, koja bi domaćim proizvođačima mogla otvoriti vrata prekomorskih tržišta u Africi i Aziji. Dodatno zabrinjava gubitak dijela tradicionalnih tržišta, posebno Hrvatske.

Prema podacima koje iznose iz udruženja, ova zemlja godišnje uvozi okvirno 1,5 milijardi KM mesa i mesnih prerađevina, a veće učešće proizvođača iz Bosne i Hercegovine na tom tržištu predstavljalo bi značajnu razvojnu priliku za domaću poljoprivredu.

Da je trgovinski odnos u sektoru mesa izrazito nepovoljan, pokazuju i podaci Vanjskotrgovinske komore BiH. Vrijednost izvoza mesa i mesnih prerađevina iz Bosne i Hercegovine tokom prošle godine iznosila je 140,25 miliona KM, što je za 3,09 posto manje nego godinu ranije.

Istovremeno, uvoz je dostigao 719,84 miliona KM, uz godišnji rast od 3,56 posto. Ukupna vrijednost vanjskotrgovinske razmjene u ovoj kategoriji iznosila je 860,09 miliona KM, dok je pokrivenost uvoza izvozom bila svega 19,48 posto.

Među najznačajnijim izvoznim tržištima bili su Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Hrvatska, dok je najveći dio uvoza mesa dolazio iz Nizozemske, Italije, Srbije, Hrvatske i Njemačke.

Iz komore navode da je posebno izražen rast uvoza svježeg i rashlađenog goveđeg mesa iz Nizozemske, Italije, Poljske, Belgije i Njemačke, dok je uvoz smrznutog goveđeg mesa povećan za više od 80 posto.

Sistem koji obeshrabruje, Evropska komisija godinama ukazuje na nedostatke

Problem domaćeg stočarstva, međutim, ne završava se na nemogućnosti izvoza. Farmeri se suočavaju i s poteškoćama prilikom prodaje životinja unutar Bosne i Hercegovine, gdje ih, kako upozoravaju, postojeći sistem često stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na one koji posluju izvan zakonskih okvira.

Jedan od ključnih problema jeste činjenica da registrovani proizvođači moraju ispunjavati propisane obaveze u vezi s obilježavanjem životinja, veterinarskim pregledima, uzimanjem uzoraka i evidentiranjem svakog kretanja grla.

Da problem nije samo u percepciji domaćih proizvođača, potvrđuju i izvještaji Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine na putu ka EU. U njima se kontinuirano ukazuje na nedostatke u sistemu identifikacije i registracije životinja, kao i na slabosti u službenim kontrolama njihovog kretanja i zdravstvenog stanja.

Među ključnim problemima navodi se nepostojanje pouzdane centralne baze podataka o životinjama, nedovoljno efikasne službene kontrole i neredovan nadzor nad bolestima koje podliježu obaveznom prijavljivanju.

Unapređenje ovih mehanizama, prema ocjenama Evropske komisije, jedan je od preduslova za usklađivanje domaćeg sistema s evropskim standardima i stvaranje uslova za sigurniji promet životinja i proizvoda životinjskog porijekla.

Iz Udruženja mljekara Republike Srpske navode da su i sami proizvođači u više navrata pokretali inicijative za rješavanje ovog pitanja, ali bez konkretnih pomaka na državnom i entitetskom nivou.

Posebno paradoksalnim smatraju činjenicu da se bolesti životinja koje predstavljaju prijetnju stočarstvu pojavljuju i u zemljama Evropske unije, odakle Bosna i Hercegovina uvozi meso i druge proizvode.

Kao primjere navode pojavu bolesti plavog jezika, slinavke i šapa, enzootične leukoze goveda, nodularnog dermatitisa i antraksa u pojedinim evropskim državama.

Zbog toga smatraju da je neophodno uspostaviti efikasan i jednak sistem veterinarskog nadzora, koji će štititi zdravlje životinja i potrošača, ali istovremeno omogućiti domaćim proizvođačima ravnopravnije učešće na međunarodnom tržištu.

Farmeri gube novac i na proizvodnji mlijeka

Dok se problemi s plasmanom mesa ne rješavaju, proizvođači mlijeka suočavaju se s dodatnim pritiskom zbog rasta uvoza i smanjenja otkupnih cijena.

Iz Udruženja mljekara Republike Srpske navode da je tokom septembra u Bosnu i Hercegovinu uvezeno 4,2 miliona kilograma mlijeka i mliječnih prerađevina, ukupne vrijednosti skoro 21 milion KM.

Istovremeno, otkupne cijene mlijeka kod pojedinih proizvođača pale su i do 30 posto, a prema riječima farmera, trenutno se kreću od 55 do 85 feninga po litru.

Koliko je proizvodnja postala neisplativa, pokazuje i njihova kalkulacija za farmu koja godišnje proizvodi sedam hiljada litara mlijeka po kravi.

Prema prikazanim podacima, ukupni prihodi po grlu iznose 9.790 KM, dok troškovi dostižu 10.424,30 KM. Godišnji rezultat tako je negativan za 634,30 KM, odnosno trošak proizvodnje jednog litra mlijeka iznosi 1,49 KM, dok je prihod 1,40 KM.

Iz udruženja napominju da su u kalkulaciju uključeni prihodi od mlijeka, teladi, prirasta krava, stajnjaka i premija, kao i troškovi hrane, veterinarskih usluga, radne snage, goriva i amortizacije.

Dodatni problem predstavlja i činjenica da farmeri koji su se ranije oslanjali na tov junadi kako bi nadoknadili dio gubitaka u proizvodnji mlijeka sada sve teže pronalaze kupce za uzgojena grla.

“Sve navedeno dodatno pojačava pritisak na domaće stočarstvo, u kojem se prepliću problemi ograničenog izvoza, rastućeg uvoza, neuređenog tržišta, visokih troškova i nedovoljno efikasnog institucionalnog sistema”, naglašavaju iz udruženja.

Za proizvođače je, stoga, pitanje uspostavljanja funkcionalne kontrole kretanja životinja i ispunjavanja uslova za izvoz mnogo više od administrativnog ili veterinarskog problema.

Riječ je o mogućnosti da domaća proizvodnja dobije pristup novim tržištima, da farmeri ostvare prihode od svog rada i da se zaustavi postepeno gašenje farmi koje su decenijama bile oslonac života u ruralnim područjima Bosne i Hercegovine.

klix.ba