Čak 37 posto ubica izvrši samoubistvo nakon zločina: Femicid je završni čin nasilja, a ne romantična ili porodična tragedija

Svaki novi slučaj femicida u Bosni i Hercegovini prati gotovo isti obrazac. Žena bude ubijena od partnera ili bivšeg partnera, a nedugo zatim počinilac izvrši samoubistvo. Nakon toga slijede dani šoka, javne osude, izrazi saučešća i pitanja kako je do tragedije moglo doći. Međutim, kada se pažnja javnosti utiša, sistemske promjene najčešće izostanu, sve do narednog slučaja koji ponovo potvrdi da femicid nije izolovan incident, već ozbiljan društveni problem.

Ponavljanje gotovo identičnog scenarija otvara brojna pitanja o odgovornosti institucija, prepoznavanju rizika, zaštiti žena koje prijavljuju nasilje i načinima na koje društvo pristupa rodno zasnovanom nasilju. Svaki novi femicid predstavlja podsjetnik da se iza statistike kriju izgubljeni životi, porodice koje ostaju bez majki, kćerki i sestara, te sistem koji prečesto reaguje tek kada je već kasno.

Samo moja i ničija

Direktorica i suosnivačica Fondacije CURE za „Avaz“ je kazala da prema njihovim podacima, koje se trude da vode uredno, od aprila 2013. do posljednjeg ubistva kod Gračanice izvršena su 93 femicida. Radi se o ubistvima od partnera, supruga, nepoznatih muškaraca, sinova koji su ubili majke itd. Od tih 93 femicida čak 35 ubica je izvršilo samoubistvo. To znači da čak 37 posto njih presudi samo sebi nakon zločina.

Miličević: U posljednje tri godine povećano nasilje. Facebook

– U posljednje tri godine evidentiran je povećan broj samoubistava, što možda možemo komentarisati kao odluku da ubica smatra da nema života ni za osobu koju ubija, kao ni za njega samoga. To se na neki način nadovezuje na patrijarhalni model razmišljanja – samo moja i ničija više – kazala je Miličević.

Riječ sociologa

Sociolog Emir Begović smatra da kada počinilac nakon femicida izvrši samoubistvo, to nikako ne treba tumačiti kao čin ljubavi ili dokaz da „nije mogao živjeti bez nje“.

Begović: Nema ničeg romantičnog. Facebook

– Naprotiv, riječ je o posljednjem pokušaju zadržavanja kontrole nad situacijom ili izbjegavanja suočavanja s posljedicama vlastitog zločina. Umjesto da preuzme odgovornost za počinjeno krivično djelo pred zakonom, počinilac donosi još jednu nasilnu odluku. To je završni čin nasilja, a ne romantična tragedija. Nažalost, naše društvo ovakve slučajeve često pogrešno interpretira i romantizira, čime se nanosi dodatna nepravda žrtvi i njenim najbližima. U takvim okolnostima nema ničeg romantičnog – riječ je isključivo o nastavku obrasca nasilja – istakao je.

Dodao je kako se samoubistvo počinioca može posmatrati i kao manipulativan potez kojim on nastoji napisati kraj priče prema vlastitim pravilima.

– Kada shvate da slijede hapšenje, suđenje i kazna, pojedini počinioci femicida odlučuju sebi oduzeti život kako bi izbjegli suočavanje s pravnim i društvenim posljedicama svojih djela. Na taj način društvu i institucijama oduzima se mogućnost da provedu sudski postupak, dok se žrtvi i njenoj porodici uskraćuje prilika da dobiju makar djelimičnu pravdu kroz procesuiranje počinioca. Bez obzira na njegove godine ili druge okolnosti, takav čin predstavlja sebičan bijeg od odgovornosti, a ne izraz kajanja ili ljubavi – zaključuje Begović.

Bliske osobe

Prema riječima Nedžada Korajlića, rukovoditelja studija sigurnosti, Visoka poslovno tehnička škola CEPS, Kiseljak, posebno zabrinjava činjenica da se femicidi najčešće događaju u privatnom prostoru, među osobama koje su godinama ili decenijama bile u bliskom odnosu.

Korajlić: Femicid nije porodična tragedija. Facebook

– Zato je neophodno kontinuirano jačati sistem ranog prepoznavanja rizika, unapređivati međuinstitucionalnu saradnju policije, centara za socijalni rad, zdravstvenih ustanova i pravosuđa, te razvijati kulturu neprihvatanja svakog oblika nasilja – poručio je.

Nije porodična tragedija

Korajlić naglašava da femicid ne smije biti predstavljen kao porodična tragedija ili nesretan splet okolnosti.

– Femicid nije porodična tragedija u užem smislu, nego teško krivično djelo sa ozbiljnim društvenim posljedicama, zbog čega prevencija i pravovremena reakcija institucija moraju ostati prioritet – kazao je.

Prema njegovim riječima, nasilje u partnerskim odnosima nije karakteristično samo za mlađe osobe. Neriješeni konflikti, dugogodišnji poremećeni odnosi, osjećaj usamljenosti, bolesti, zavisnosti ili drugi životni stresori mogu doprinijeti eskalaciji nasilja i u poznijoj životnoj dobi.

avaz