Ako možeš doći po doznake, možeš i raditi: Zašto pacijenti satima sjede u čekaonicama domova zdravlja?

Građani koji zbog jakih bolova, dijereje ili hroničnih bolesti nisu u stanju ustati iz kreveta često ipak moraju lično da ambulante Doma zdravlja kako bi dobili samo jedan dan bolovanja.Među njima su i osobe koje pate od sindroma iritabilnog kolona, ​​IBS-a, bolesti koje mogu izazvati snažne grčeve, hitne odlaske u toaletu i iscrpljenost. U takvom stanju moraju satima čekati na hodnicima domova zdravlja. S obzirom na to da je bolest hronična i nikad ne znate kad će vas uhvatiti, ai isto tako ni proći, razumljivo je da je prolaznog karaktera, jer nije nikakva viroza koja traje danima. No doznaka za taj jeda dan vam ipak treba. 

Bolesni satima u čakaonici zbog dana bolovanja i doznake

Tako je i sa svim drugim bolestima prolaznog karaktera – migrenom, anksioznošću, paničnim napadima. Danas možete biti loši i nesposobni za rad, a sutra “kao novi”Dok pacijenti tvrde da ih sistem tjera da bolesnik čekaju u redovima domova zdravlja, iz zdravstvenih ustanova podsjećaju da se bolovanje mora otvoriti u skladu s procedurama i pregledom ljekara.U praksi je to kombinacija pravnih pravila, kontrole bolovanja i zastarjelog sistema, a ne nužno zato što doktor misli da neko “glumi”.U Bosni i Hercegovini, pa iu kantonalnim domovima zdravlja, bolovanje se uglavnom otvara na osnovu pregleda i medicinske dokumentacije. Doktor formalno treba potvrditi da je osoba nesposobna za rad tog dana. Problem je što sistem još dosta insistira na fizičkom dolasku, čak i za stanje gdje je čovjek stvarno prikovan za WC ili jedva funkcionira od bolova.Ne ranije tako nije bilo. Bolovanje se moglo otvoriti retroaktivno, tako što se taj dan doktoru javite telefonski, pa se pojavite za dan-dva u ambulanti. 

Gdje nastaje problem

Tu postoji nekoliko problema sistema:- nedovoljno razvijena telemedicina,- mali broj online ili telefonskih konsultacija,- administrativna pravila koja nisu prilagođena hroničnim bolestima- strah doktora od inspekcije i komisije za bolovanje.U nekim ambulantama doktori ipak izađu ususret pa:- otvore jednodnevno bolovanje na osnovu telefonskog javljanja- traže da dokumentaciju donese član porodice- ili zakažu naknadni pregled kad se stanje smiriAli to dosta zavisi od doktora i doma zdravlja, jer pravila nisu svugdje jednako fleksibilna.Realno, za stanja poput napada na IBS, migrene, viroza s proljevom ili paničnih napada, sistem često nije prilagođen tome kako bolest stvarno izgleda u svakodnevici.Sve zavisi od dobre volje doktora ili medicinske sestre koja se javi na telefon. Nelogično je i to kada kažete da morate doći u ambulantu, au kartonu jasno piše vaša dijagnoza koju i spomenete u telefonskom razgovoru. Također, dešava se da vam kaže da neko dođe u Dom zdravlja i otvori bolovanje umjesto vas. Postavlja se pitanje kakva je tu logika, jer doktor ne vidi vas niti vaše zdravstveno stanje. 

Hitna pomoć ne može otvoriti bolovanje

Nalaz iz Hitne pomoći u Bosni i Hercegovini primarno se ne priznaje kao konačna doznaka za bolovanje jer Hitna pomoć služi za zbrinjavanje akutnih stanja i nije nadležna za dugotrajno utvrđivanje radne sposobnosti, već to pravo i obavezu ima isključivo izabran doktor porodične medicine.Nalaz iz Hitne je dokaz hitnog medicinskog stanja, ali ne sadrži sve elemente “izvještaja o privremenoj spriječenosti za rad” (doznake) koji je potreban poslodavcu za obračun plaće.Nalaz iz Hitne pomoći služi kao dokaz porodičnom ljekaru da je pacijent bio spriječen doći ranije. Na osnovu tog nalaza, porodični ljekar otvara zvanično bolovanje (doznaku) od podataka koji je naveden na nalazu Hitne pomoći.Upravo to stvara frustraciju kod pacijenata. Često im tom nema smisla jer: “Ako sam bio dovoljno loše da završim na infuziji, kako to nije dovoljno da opravda jedan dan odsustva?”Građani se sve češće žale na komplikovane procedure za otvaranje bolovanja, posebno u situacijama kada zbog bolesti teško mogu izaći iz kuće. Dodatna frustracija izaziva činjenicu da čak ni pregled u Hitnoj pomoći, primljena infuzija ili terapija injekcijama često nisu dovoljni da automatski opravdaju izostanak s posla. Umjesto toga, pacijenti se ponovo moraju javljati porodičnom ljekaru kako bi otvorili bolovanje.No na sreću postoje mnogi poslodavci koji vam taj jedan dan “progledaju kroz prste”, naravno, ako se ne dešava prečesto. 

faktor.ba