Krvnik Mladić bio je na platnom spisku Beograda: Za agresiju na BiH i genocid Srbija će mu se “odužiti” sahranom s državnim počastima
Zločinac Ratko Mladić nije bio samo general Vojske Republike Srpske. Bio je general kojeg je Beograd plaćao. To je dokumentovana činjenica. Oficiri Vojske Republike Srpske bili su na platnom spisku Vojske Jugoslavije preko 30. kadrovskog centra u Beogradu. Među njima je bio i Mladić.Dakle, Beograd nije samo gledao šta Mladić radi u Bosni i Hercegovini. Beograd ga je plaćao i izdavao instrukcije.
I nije samo Mladića plaćao. Beograd je preko Vojske Jugoslavije finansirao i pomagao Vojsku Republike Srpske. Davao joj je novac, oružje, municiju, opremu i kadrove. Mladić je o toj pomoći i sam govorio. Zato, neka nam više ne pričaju da Srbija nije učestvovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.Slobodan Milošević je pred Haškim tribunalom 2002. godine rekao:
– Srbija nije bila ratujuća strana ni u Hrvatskoj, ni u BiH.
Iznoseći svoju odbranu u Hagu, ratni zločinac Momčilo Krajišnik, bivši predsjednik Narodne skupštine RS-a, izjavio je da su aktivni oficiri VRS-a dobijali plate iz Srbije. Zoran Lilić, bivši predsjednik SRJ, u svjedočenju pred Tribunalom, ispričao je da je u novembru 1993. potpisao naredbu o formiranju 30. kadrovskog centra te da su “prosječna mjesečna davanja za 30. kadrovski centar bila 1.600.000 tadašnjih njemačkih maraka. Od 1993. do 1997. godišnje smo plaćali oko osam miliona eura za taj centar”.
Platni spisak na kojem je i ime Ratka Mladića. Avaz
Generalštab Vojske Jugoslavije je 2001. godine na osnovu ukaza predsjednika SRJ donio odluku da se blizu 1.500 pripadnika 30. kadrovskog centra, među kojima su i zločinac Ratko Mladić, Novica Talić, Momir Talić, Momir Zec, Radislav Krstić, Nikola Delić, Svetozar Andrić, Dušan Kukobat, Vlado Lizdek, Dragiša Masal, Savo Sokanović i Radivoje Tomanić, skinu s platnog spiska Vojske Jugoslavije, odnosno profesionalnih vojnika Vojske Jugoslavije. Eto kako je izgledalo srbijansko “neučestvovanje”.
Srbija nije ratovala, nije izvršila agresiju na BiH, ali je plaćala Mladića. Nije ratovala, ali je finansirala VRS. Nije ratovala, ali joj je davala oružje, municiju i opremu. Nije ratovala, ali su iz Srbije u Bosnu odlazile vojne jedinice, dobrovoljci i ljudi koje je beogradski vojni sistem stavljao na raspolaganje. I nije godinama štitila Mladića od Haškog tribunala, kao što danas štiti na desetine osuđenih i osumnjičenih za ratne zločine u BiH.
Međunarodni sud pravde je 2007. presudio da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu jer nije spriječila genocid u Srebrenici i jer nije ispunila obavezu da kazni počinioce. Srbija je prva i jedina država u svijetu sa ovom presudom. Sud je utvrdio i da je Srbija prekršila obavezu saradnje s Haškim tribunalom. I sada, 2026. godine, Srbija će kasapina sahraniti uz najviše državne počasti.
A šta o Mladiću kaže predsjednik Srbije Aleksandar Vučić? Kada je tražio da Mladić bude pušten iz Haga da posljednje dane provede u Srbiji, Vučić je rekao da bi ga trebalo pustiti da umre “tamo gdje je živio i za šta se borio”. Ne osuđeni ratni zločinac. Ne krvnik koji je odgovoran za genocid u Srebrenici. Nego “general koji se borio za svoju zemlju”. I onda se neko čudi što će njegova sahrana biti prvorazredni politički događaj u Srbiji.
Jer šta je za Šešeljevog učenika Aleksandra Vučića bolja prilika za mobilizaciju nacionalističkog biračkog tijela pred parlamentarne izbore u oktobru, nego sahrana čovjeka kojeg dio Srbije i danas doživljava i slavi kao heroja.
Mladićev kovčeg na groblju na Topčideru. Zastave. Uniforme. Vojna ceremonija. Nacionalne emocije. Priča o srpskom stradanju. Od sahrane će napraviti predizborni miting. A dobro će doći i Miloradu Dodiku i svim ostalim političarima iz bh. entiteta RS koji će se pojaviti na sahrani. Od ratnog zločinca napravit će politički simbol i na njemu graditi novi mit. I onda će nam opet pričati da Srbija nije ratovala u BiH.
Ne možeš istovremeno biti država koja plaća generala, finansira vojsku kojom on komanduje, daješ joj oružje i opremu, godinama ga štitiš od Haškog tribunala, a onda ga poslije svega ispraćaš uz najviše državne počasti. I tvrditi uporno da nemaš ništa s tim agresijom.
Mladićeva sahrana neće biti samo pitanje gdje će biti pokopan jedan ratni zločinac. Bit će to pitanje koliko je Srbija, trideset i jednu godinu poslije rata, spremna pogledati vlastitu ulogu u ogledalo. A po onome što danas gledamo, nije spremna. Naprotiv. Sada na scenu nakon veličanja stupa građenje mita o “herojstvu” krvnika iz Kalinovika.
avaz
