Prof. dr. Izet Aganović, ljekar i humanista, svjetski i hrvatski, a naš: Najviše mi znače Humanitarni putevi mira i ljubavi za pomoć Bosni i Hercegovini

Dvije stranice u novini bile bi dovoljne tek za biografske podatke o prof. dr. Izetu Aganoviću, jednom od vodećih hrvatskih i evropskih stručnjaka za endokrinologiju i dijabetologiju, autoru više od 150 naučnih radova i predavanja na univerzitetima širom svijeta, članu britanskog Kraljevskog koledža ljekara (Royal College of Physicians), ekspertu kojem je decenije svog života posvetio ljudima i njihovom zdravlju i humanisti kojeg Hrvatska s pravom smatra svojim, ali s kojim i BiH ima razlog da se ponosi.

Kao dijete partizana rođen je 22. aprila 1944. u Sanskom Mostu, sedam dana nakon oslobođenja ovog grada od Nijemaca. Školovao se u Zagrebu, počeo raditi kao novinar, proputovao cijeli svijet, ali je studirao medicinu, magistrirao, doktorirao i kroz godine rada i usavršavanja ispisao impresivnu biografiju.

Savjetovao hrvatskog predsjednika Mesića. Ustupljena fotografija

Disciplina pacijenata

Skoro cijeli život profesor Aganović posvetio je borbi protiv dijabetesa, pa smo prve minute razgovora posvetili upravo ovoj bolesti, koja predstavlja globalni problem.

– Prvo se govorilo da je dijabetes puno češći u razvijenom svijetu, zbog pretilosti, nekretanja i stresa, ali dijabetes je veliki problem i u siromašnim zemljama kao što su Bangladeš, Egipat, Pakistan, gdje sam radio neka istraživanja. To jeste globalni problem, a mi još ne znamo šta je tačno uzrok. Imamo dva tipa dijabetesa. Jedan je onaj kad gušterača uopće ne luči inzulin, to je tip 1, pa ti pacijenti cijelog života moraju primati inzulin. Tip 2 je puno češći, kad se može s fizičkom aktivnošću i određenom dijetom to liječiti – kaže Aganović.

Dodatni problem je disciplina pacijenata, koji se najčešće ne pridržavaju preporuka ljekara, a na određen način i globalizacija, rast standarda, nedovoljno fizičke aktivnosti, pa danas u pojedinim zemljama imamo i po 10 posto populacije s dijabetesom.

– Dijabetes je podmukla bolest, koja ne boli i koje postajemo svjesni, nažalost, tek kad dođu komplikacije. Dijabetes je danas prvi uzrok sljepoće u svijetu, uzrok je amputacija nogu nakon povreda i nesreća, dijabetes je vodeći uzrok oboljenja srca i tako dalje – dodaje Aganović.

Na pitanje na koji način prevenirati ili voditi borbu s podmuklom bolešću, dr. Aganović se sjeća zanimljivih iskustava iz perioda rata u BiH, u kojima se kriju odgovori.

– Kada nije bilo hrane i kada su ljudi bježali od snajpera, dijabetes je praktično bio izliječen, niko nije umro zbog komplikacija od dijabetesa. Nije bilo lijekova, mi smo slali inzulin koliko smo mogli, ali pacijenti su imali drugačiji način života. Čim je rat stao dijabetes je ponovo buknuo – pojašnjava.

Danas postoje lijekovi za dijabetes, dodaje profesor Aganović, značajno je napredovao i razvoj medicinske opreme potrebne za njihovu primjenu, ali problem je u farmaceutskim lobijima.

– Radi se o industriji u kojoj se milijarde dolara koriste za liječenje dijabetesa. Kad bi se taj lijek pustio, niko više ne bi uzimao te skupe lijekove. Prije se inzulin dobivao iz gušterača svinja i goveda, a onda se prešlo na sintetičku proizvodnju, koji se dobiva iz kvasca. Dakle, takav aparat se može ugraditi u tijelo, on luči inzulin, a postoji senzor koji prepoznaje nivo šećera i koliko treba inzulina. Danas se to radi intenzivno i bit će vrlo brzo otkriveno – kaže Aganović.

Jedan je od prvih ljekara s ovih prostora koji je primljen u članstvo britanskog Royal College of Physicians, elitne medicinske institucije koju je 1518. osnovao kralj Henrik VIII. Takvu počast zaslužio je angažmanom na nekoliko velikih svjetskih projekata.

– Organizacija zdravstvene zaštite šećerne bolesti Svjetske zdravstvene organizacije na Malti, a ja sam bio glavni istraživač. Mi smo to poslije implementirali u Egiptu, Bangladešu i Jordanu i to su oni prepoznali – sjeća se Aganović.

Dobio brojna priznanja. Ustupljena fotografija

Pozitivna energija

Doživotni je počasni predsjednik Društva internista Hrvatske. Koliko je posvećen svom pozivu govori i podatak da tokom 44 godine aktivne karijere ni dana nije bio van struke. U dva mandata bio je savjetnik hrvatskih predsjednika Ive Josipovića i Stjepana Mesića, ali uz stalni radni odnos kao ljekara.

– Moja humanitarna aktivnost mi je zapravo najdraža, jer sam pomogao tisućama i tisućama ljudi koje ne poznajem u cijelom svijetu. Najviše mi znače Humanitarni putevi mira i ljubavi za pomoć Bosni i Hercegovini. Radi se o akciji koju su 90-tih godina pokrenule vjerske i humanitarne organizacije, bez političara, za pomoć stanovništvu BiH. Tuđman nije dao saglasnost, ali sam mu rekao – dobro, ja ću javiti cijelom svijetu da vi ne date. Drugi dan je dozvoljeno. Dok je trajao rat, mi smo probili s 2.000 kamiona i 20.000 tona hrane i nakon toga je potpisan Vašingtonski sporazum. Prošle godine smo imali veliki skup, nakon 30 godina. Pripremali smo da to napravimo i u Sarajevu, ali oni nisu bili voljni, ne znam zašto. Nama niko nikad od političara iz Bosne nije rekao, ali rekao je narod – ističe dr. Aganović.

Uprkos činjenici da se kroz posao susretao s različitim iskustvima i životnim sudbinama svojih pacijenata, dr. Aganović je poznat i po humoru, pozitivnoj energiji i optimizmu koje širi oko sebe. Jedan od njegovih pacijenata bio je i poznati pjevač i kantautor Kemal Monteno, a naš sagovornik se sjeća jednog od njihovih razgovora.

– On je to pričao u intervjuima. Rekao sam mu da ima dijabetes, da mora paziti na uzimanje lijekova, da ne smije piti, ne smiješ slatko, ne smiješ masno… A on mene pita: „Na kojem smo mi spratu?“. „Na prvom, što?“ „Idem ja na treći da se bacim s prozora“ – sjeća se dr. Aganović.

Sarađivao s mnogim poznatim ličnostima. Ustupljena fotografija

Dobitnik je niza priznanja i titula, ali najdraže mu predstavljaju pozdravi i riječi zahvalnosti ljudi kojima je spasio život, a koji ga sretnu i prepoznaju.

avaz