Zrak koji dišemo u BiH: Kako dekarbonizacija mijenja život u industrijskim regijama
U industrijskim regijama Bosne i Hercegovine, gdje se godinama diše težak i zagađen zrak, sve glasnije se postavlja jedna od ključnih tema, a to je da li će dekarbonizacija industrije konačno donijeti zdraviji život? I dok vlasti i privredni sektor govore o zelenoj tranziciji, mještani koji žive “zagađeni život” se pitaju: kada će se prave promjene zaista osjetiti?
U gradovima sa industrijskim pogonima poput Tuzle, Zenice, Lukavca ili Banovića, građanima već godinama ne trebaju mjerni uređaji za provjeru kvaliteta zraka. Tužno, ali istinito, njima je dovoljno samo da otvore prozor.
“Ovaj zrak vam nagriza oči. A kada nagriza oči, onda možete samo zamisliti šta radi plućima”, kaže na samom početku razgovora za Klix.ba predsjednik Mjesne zajednice Bukinje Goran Stojak, dok nam pokazuje dimnjake Termoelektrane Tuzla.
Prema podacima lokalnih zdravstvenih ustanova, ljekari u industrijskim sredinama bilježe porast pacijenata sa plućnim i kardiovaskularnim bolestima, a posebno zabrinjavajuća je pojava karcinoma. Nažalost, sve veći broj onkoloških pacijenata je i u naseljima koja gravitiraju tuzlanskoj termoelektrani, a tome svjedoči i naš sagovornik.
“Za nas je bolno što se konkretne aktivnosti ne poduzimaju godinama. Stanovništvo su doveli u takvu situaciju da dane provodi u ambulantama. Takvih je sve više. Karcinom, kao tihi ubica samo odnosi ljude. Kod nas je uglavnom riječ o galopirajućim oblicima, a kao predsjednik mjesne zajednice dobijam podatke sa terena koji pokazuju da situacija nikako nije dobra”, naglašava Stojak.
Goran Stojak (Foto: A. K./Klix.ba)
Zrak u zapadnom dijelu Tuzle najprostije rečeno nije za disanje, a mještani Bukinja, Lipnice, Šićkog Broda, ali i Husina vjeruju da im dekarbonizacija industrije može donijeti benefite.
Sličnog stava su i u ostalim industrijskim sredinama u našoj zemlji jer, industrijski pogoni u BiH, posebno oni koji koriste ugalj ili zastarjelu tehnologiju, godinama slove za najveće zagađivače zraka.
Dekarbonizacija znači prelazak na čišće izvore energije, sisteme koji značajno smanjuju emisije CO2, filtraciju i modernizaciju proizvodnih procesa te energetski efikasnije tehnologije. Shodno tome, vidljivo je da to nije samo ekološka mjera, već ona koja ima direktan zdravstveni i ekonomski efekat.
Stručnjak iz oblasti energije i klimatskih promjena i član Aarhus centra Denis Žiško u razgovoru za Klix.ba ističe da dekarbonizacija, odnosno proces tranzicije energetskog sektora, predstavlja razvojnu priliku, a ne problem za Bosnu i Hercegovinu.
“Međutim, naš problem je što naši političari, naša javna preduzeća i elektroprivrede, ne žele pokrenuti taj proces jer bi u njemu oni izgubili monopol nad proizvodnjom električne energije. Samim time gube političke i finansijske dobiti koje su imale od tog sektora unazad 30 godina”, kaže Žiško.
Denis Žiško (Foto: A. K./Klix.ba)
On ističe da proces tranzicije energetskog sektora podrazumijeva diverzifikaciju izvora snabdijevanja električnom energijom, uz demokratizaciju procesa. Zbog toga, kako on navodi, u budućnosti se gube monopoli koji su trenutno u rukama vlastodržaca te se dobijaju na stotine ili hiljade proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora.
“Kada govorimo o privredi, mi smo još tokom takozvane energetske krize, koju mi u principu nismo ni imali, vidjeli da su mnoge firme, posebno u Gračanici, bez čekanja usvajanja zakonske regulative, pokrenuli svoje solarne elektrane. Nakon toga su se spojili na mrežu i nisu imali nikakve probleme sa nestancima električne energije ili razlikama u cijeni”, dodaje Žiško.
Tuzlanski kanton slovi za jedan od najvećih privrednih bazena u Bosni i Hercegovini, s posebno razvijenom energetikom, rudarstvom, procesnom industrijom i metaloprerađivačkim sektorom. Uz to je i jedan od najvećih izvoznika na tržište Evropske unije, zbog čega mu se i nameću najveći izazovi u kontekstu dekarbonizacije.
“Upravo zbog toga, dekarbonizacija predstavlja veliki faktor za nas u smislu razvoja privrede. Primjeri energestkog sektora, među kojima su termoelektrana, rudnici i hemijska industrija govore da smo na pravom putu. Naime, u termoelektrani se već primjenjuje biomasa, jedan od blokova se priprema za primjenu plina, a rudnici svoje površine koriste za određene obnovljive izvore”, kaže za Klix.ba predsjednik Privredne komore TK Nedret Kikanović.
Nedret Kikanović (Foto: A. K./Klix.ba)
To što se određeni privredni sektori iz Tuzlanskog kantona nalaze na dobrom putu, ne znači po automatizmu da izazova nema. Naime, dekarbonizacija zahtijeva velike investicije, jer prelazak na nove tehnologije nosi visoke početne troškove, ali dugoročno donosi uštede, stabilnost i konkurentnost.
Evropsko tržište, na kojem mnoge domaće kompanije zavise od izvoza, već uvodi stroge takse. Oni koji ne smanje emisije CO2 bit će kažnjeni višim cijenama, dok će oni koji prihvate tranziciju imati pristup subvencijama i poticajima.
“Mi ne smijemo kasniti u ovom procesu, jer njime ne bismo bili konkurentni na evropskom tržištu, nećemo moći izvoziti, a imat ćemo i manje investicija te odlazak radne snage. S druge strane, naši privredni subjekti su već odavno postali svjesni jer je ovo proces koji moramo napraviti. Jednostavno, Tuzlanski kanton moramo pozicionirati kao jedan zeleni industrijski bazen, kako bismo povećali turizam, dobili bolji kvalitet zraka i u konačnici imali bolju kvalitetu života”, naglašava Kikanović.
Za mještane koji desetljećima udišu zrak lošeg kvaliteta, svaka promjena je korak naprijed. Dekarbonizacija je proces koji traje godinama, a za potpunu transformaciju je potrebna politička volja, transparentnost kompanija, kontrola emisija i uključenost lokalne zajednice u procese donošenja odluka.
Na tom putu veliku pomoć pruža i Evropska unija, kroz razne fondove, a na nama je da ih na najkvalitetniji mogući način iskoristimo. Jer u konačnici, od dekarbonizacije svi mogu imati velike koristi.
klix.ba
