Zabluda o vječnom miru: Prije tri decenije okončan je Hladni rat, a danas on bjesni jače i opasnije nego ikada
Prije tačno trideset i četiri godine, 1. februara 1992. godine, činilo se da je svijet zakoračio u novu eru vječnog mira. U ljetnikovcu Camp David, američki predsjednik George H.W. Bush i ruski predsjednik Boris Jeljcin potpisali su dokument koji je trebao promijeniti tok historije.
Taj susret je trebao biti simboličan kraj straha koji je decenijama paralisao planetu. Potpisivanjem Deklaracije o novim odnosima, dvije supersile su zvanično proglasile kraj Hladnog rata, obećavajući da se više neće gledati preko nišana nuklearnih projektila, već kao partneri i prijatelji.
Danas, 2026. godine svijet izgleda potpuno drugačije, a optimizam iz 1992. djeluje kao daleka, gotovo naivna prošlost.
Kako se svijet podijelio: Retrospektiva “Željezne zavjese
Da bismo razumjeli težinu tog februarskog dana 1992., potrebo se vratiti korak unazad. Hladni rat nije počeo jednim pucnjem, već postepenim hlađenjem odnosa između saveznika iz Drugog svjetskog rata.
Nakon pobjede nad nacizmom 1945. godine, ideološki jaz između kapitalističkog Zapada (predvođenog SAD-om) i komunističkog Istoka (predvođenog SSSR-om) postao je nepremostiv.
Godina 1947. smatra se početkom sukoba uvođenjem Trumanove doktrine i Maršalovog plana. Winston Churchill je slikovito opisao da se “Gvozdena zavjesa” spustila preko Evrope.
Decenijama su obje strane gomilale nuklearno oružje, stvarajući doktrinu “uzajamno osiguranog uništenja” (MAD). Svijet je drhtao tokom Kubanske raketne krize, ratova u Koreji, Vijetnamu i Afganistanu.
Sve se počelo mijenjati dolaskom Mihaila Gorbačova i padom Berlinskog zida 1989. godine. Raspad Sovjetskog Saveza u decembru 1991. bio je konačni ekser u kovčegu komunizma, što je dovelo do susreta u Camp Davidu samo nekoliko mjeseci kasnije.
Tog 1. februara 1992., Bush i Jeljcin su potpisali zajedničku izjavu u kojoj navode da “Rusija i Sjedinjene Američke Države ne smatraju jedna drugu potencijalnim neprijateljima”.
Jeljcin je govorio o demokratiji i slobodnom tržištu, a Zapad je vjerovao da je Rusija konačno postala dio “slobodnog svijeta”. Nuklearne bojeve glave su demontirane, vojske su se povlačile, a kulturna razmjena je cvjetala.
Gdje smo danas: Hladni rat 2.0?
Trideset četiri godine kasnije, Deklaracija iz Camp Davida djeluje kao mrtvo slovo na papiru. Geopolitički sat kao da je vraćen unazad, a mnogi analitičari tvrde da ne samo da smo u novom Hladnom ratu, već da je situacija možda i opasnija nego ranije.
Širenje NATO saveza na istok, koje Moskva vidi kao egzistencijalnu prijetnju, i ruske vojne intervencije (Gruzija, Krim, te invazija na Ukrajinu), potpuno su uništili povjerenje izgrađeno 90-ih godina.
Prijetnje upotrebom nuklearnog oružja ponovo su postale dio svakodnevnog političkog diskursa, nešto što je nakon 1992. bilo nezamislivo.
Svijet se ponovo polarizira. S jedne strane je prilično razjedinjeni Zapad, a s druge strane Rusija i Kina. Danas, dok se sjećamo dana kada su Bush i Jeljcin proglasili mir, jasno je da je taj mir bio samo “intermezzo” u dugoj historiji sukoba velikih sila.
Hladni rat se vratio, ali ovaj put bez jasnih ideoloških granica i sa mnogo više nepredvidivih igrača. Umjesto “kraja historije” o kojem se govorilo tih godina, dobili smo njen brutalan nastavak. Lekcije iz Camp Davida su zaboravljene, a svijet je ponovo u stanju konstantnog straha.
klix.ba
