Simbolika umjesto suštine: Dodikovo “ljubljenje prstena” državi u zamjenu za potpunu slobodu

Kada je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, došao u zgradu Tužilaštva BiH kako bi bio saslušan u predmetu “Napad na ustavni poredak”, pokrenuta je lavina reakcija koja se može sumirati u jednostavnoj konstrukciji – javnosti u BiH je “prodana” simbolika umjesto suštine.

Dolazak dojučerašnjeg bjegunca od bosanskohercegovačkog pravosuđa u zgradu Tužilaštva BiH je saopćen javnosti tek sedam sati nakon što je Dodik saslušan.

U tih sedam sati je Dodik i saslušan, ali mu je i ukinut pritvor, te je on već davno napustio Sarajevo, u kojem je po sada ukinutoj potjernici trebao biti uhapšen.

Reakcije na ovaj slijed događaja su bile različite, ali jedna od njih, koja dolazi primarno od funkcionera SDP-a, bila je posebno zanimljiva.

Naime, Dodikov dolazak na saslušanje, kao i na odmah organizovano ročište pred Sudom BiH gdje su mu ukinute mjere zabrane, predstavljen je kao “pobjeda države Bosne i Hercegovine.”

Pobjeda koja izgleda kao neriješen rezultat s osjećajem poraza

Tako premijer Federacije BiH Nermin Nikšić, koji je i predsjednik SDP-a, kaže da se Dodik predao.

“Pristupio je Tužilaštvu, dao izjavu. Na taj način otklonio razlog zbog kojeg je izrečena mjera pritvora. Nakon tri mjeseca natezanja, prijetnji, donošenja protivustavnih zakona, protjerivanja sudija, Dodik je morao priznati da postoji država i da mora doći u državni sud ako želi nastaviti normalan život”, rekao je Nikšić.

Slične ocjene dao je, između ostalih, ministar odbrane BiH Zukan Helez, također visokopozicioniran član SDP-a.

S ovom analizom situacije nisu složili SPD-ovi koalicioni partneri iz Trojke, koji su naši svoje krivce u međunarodnoj zajednici (Naša stranka) i pojedinim članovima pravosudnog sistema BiH (NiP).

Međutim, s ocjenom SDP-ovaca se ne slaže ni stanje na terenu. Dodikova “predaja” je izgledala kao dobro uštiman dogovor, imajući u vidu da je osoba koja se tri mjeseca odupirala državnim institucijama zamijenila jedno višesatno saslušanje i petominutno ročište pred Sudom BiH za apsolutnu slobodu.

Zbog toga, ova “pobjeda države”, kako je nazivaju visokorangirani članovi ove stranke, više izgleda kao neriješen rezultat, odnosno dogovor da se stvari riješe, s tim da se ne može pobjeći od osjećaja poraza, imajući u vidu da se umjesto u hapšenje osobe koja vodi organizovanu pobunu protiv državnih institucija ide u pregovore i pravljenje zakulisnih dogovora.

Simbolika iznad suštine

Cijela situacija se može opisati kao pobjeda simbolike nad suštinom. Dodikovo pojavljivanje u Sarajevu će se, kao što je to vidljivo u prvim reakcijama, spinovati kao “priznavanje državnih institucija”, ali je ono više bilo simboličko.

Oni koji su uime državnih institucija pregovarali s Dodikom vjerovatno su računali da nešto moraju “izvući” kako bi se pokazalo da se država nije predala i popustila predsjedniku RS-a.

Na kraju, Dodikovo “popuštanje” u ovim pregovorima bilo je dolazak u Sarajevo, koje je trebalo signalizirati njegovo povinovanja državi i način da i država nešto “dobije” u ovoj situaciji.

Međutim, realnost i suština nisu u skladu s ovim pogledom, jer Dodik, kao građanin BiH, nije smio dobiti mogućnost da nešto što je obaveza svakog državljanina naše zemlje, poštovanje državnih institucija s posebnim naglaskom na pravosudne, predstavlja kao svoj ustupak.

Jednostavnije rečeno, Dodik je potez koji bi trebao biti sasvim normalan i očekivan, kao što je javljanje na poziv za saslušanje u Tužilaštvu BiH, uspio isposlovati kao dio pregovora, osiguravši sebi potpunu slobodu u zamjenu za taj postupak.

Da stvar bude gora, činjenica da je došao predstavlja se kao pobjeda države, s ciljem da se zaboravi na to da je na saslušanje došao tri mjeseca nakon što je poziv stigao, te da su mu odmah po dolasku ukinute skoro sve mjere zabrane koje su mu ranije postavljene.

Cijela situacija liči na čestu sliku iz Srednjeg vijeka, kada su pobunjenici ili odmetnici ljubili prsten vladarima teritorije na kojoj djeluju kao simboličan akt povinovanja, a onda nastavljali “po svom.”

Dodik je tako “poljubio prsten” državi BiH, ali će nastaviti sa svojim djelovanjem, sada i formalno slobodan od bilo kakvih “okova” pravosuđa.

klix.ba