U Rudom obilježili dan sjećanja na ubijene Bošnjake, 101 ruža zaplovila Limom

Danas je u Rudom obilježen dan sjećanja na ubijene i prisilno odvedene Bošnjake šetnjom do mosta na rijeci Lim odakle su spuštene ruže za 101 ubijenog iz ovog mjesta iz kojeg je u periodu od maja do septembra 1992. godine protjerano više od tri hiljade Bošnjaka.

Riječ je o civilima koji su prve ratne dane dočekali u Rudom. Odvedeni su iz svojih kuća, radnih mjesta, ili ubijeni u svojim domovima. Roditelji Envera Valjevčića ubijeni su u svojoj kući u selu nedaleko od Rudog.

“Moj otac Medo Valjevčić i majka Hajrija, ubili su ih na početku rata, odavde mještani. Od oca sam našao lobanju i ništa više, a od majke nisam ništa. Ubili su ih pred vratima, a toliko godina nisam ništa našao od njih, i u kontaktu sa Mašovićem sam bio, ni on nije uspio ništa naći. Obavili smo ekshumaciju lobanje od oca i predali u Visoko, tamo je ustanovljeno da je on. Ukopali smo je u Hadžićima, a od majke i ostalih komšija ništa nije pronađeno”, ispričao je Enver potresnu sudbinu svojih roditelja.

Teška je priča i Amila Dorića iz sela Dorića, četiri kilometra od Rudog, kojem su najbliže odveli u Miljevinu gdje su ubijeni.

“Brata su mi uhvatili i njegovo djete od 17 godina i ubili ih. Odveli ih prema Foči, odnosno Miljevini, tamo su ih ubili.13 ruđanskih logoraša koji su radili u rudniku dok su mogli raditi, a onda su poubijani u Šljivovici. Ekipa Amora Mašovića ih je pronašla i ja sam pronašao brata i malog u Visokom, tamo mi je i majka ukopana, pokopali smo i njih”, priča Amil.

Podsjeća da je u Rudom ubijen 101 bošnjački civil no da danas za ovaj zločin niko nije odgovarao.

“Još niko nije ni optužen, ja ne znam šta se čeka, jer umiru i zločinci i svjedoci, a ništa još nije poduzeto”, kaže Amil koji se kao penzioner iz Njemačke vratio da živi u mjesto u kojem je rođen.

“Ono što je bilo ne smije se zaboraviti, istina se ne smije kriti, mora se govoriti, a ne smije se ni lagati”, dodaje vidno potresen i danas dok izgovara molitvu pred duše najbližih koji su svirepo ubijeni.

Said ef. Junuz, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Rudo jedini je Bošnjak pored još jedne žene koja živi u gradu Rudo. Ističe kako je okupljanje porodica ubijenih i odvedenih Bošnjaka iz ovog kraja izuzetno važno.

“Naravno da je važna vjerska dimenzija šehida koja je neprocjenjiva, ali sa strane porodica i tih ljudi koji su ostali iza ubijenih, braće, majki, očeva, njima treba utjeha, zagrljaj i zaplakati s njima ako treba, saslušati njihovu priču, to je ono zbog čega mi ne smijemo zapostaviti ovo niti zaboraviti jer svakako to je naša historija, korijen, a onaj ko zaboravi svoju historiju osuđen je da se ona i ponovi”, kaže Said efendija Junuz.

Saliha Đuderija, članica Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH podsjeća da je Rudo simbolično mjesto na granici sa Srbijom gdje su živjeli znameniti Bošnjaci te da je važno dostojanstveno i primjereno sjećati se žrtava kako bi generacije koje rastu znale istinu o događajima u Rudom.

“Ovdje je stradalo jako mnogo stanovnika, preko 132 se vodi na našoj listi nestalih i samo je 46 identifikovano. Tražimo 83 osobe koje su nestale na području Rudog, dio su Ruđani, a dio su i građani koji su nestali na teritoriji Rudog bježeći od strahota rata, među njima ima i žena i djece što pokazuje kako su na okrutan način ubijeni ili likvidirani”, kaže Đuderija.

Dodaje da na ovo prostoru danas živi jedva 2,5 posto Bošnjaka, dok ih je prije bilo 30 posto.

U organizaciji Muftijstva goraždanskog i Medžlisa Islamske zajednice Rudo dan sjećanja je obilježen i vjerskim programom u džamiji Kara Mustafe paše Sokolovića, te klanjanjem podne namaza, polaganjem cvijeća i prigodnim obraćanjima na centralnom spomen obilježju u Memorijalnom centru Rudo.

klix.ba