Potrošačka korpa u Bosni i Hercegovini sada je već premašila 3.200 konvertibilnih maraka. Ova informacija objavljena je u medijima, ali nije izazvala reakciju građana u našoj zemlji. Socijalni bunt je odavno misaona imenica, pa se postavlja pitanje – do kada ćemo dopuštati da nam se cijene povećavaju na dnevnom nivou?
Nema dana da u našoj zemlji osnovne životne namirnice ne poskupe. Tako građani svjedoče da šunku, koju su prije sedam dana plaćali 15 KM, danas plaćaju 23 KM. Da kome zbog toga prigovore ili se pobune, ne razmišljaju.
Iako je potrošačka korpa sada već premašila cifru od 3.200 KM, a prosječna plaća je 1.590 KM odnosno minimalna 1.000 KM, danas je lakše u Bosni i Hercegovini 50 hiljada građana dovesti na koncert nego ih potaknuti na bilo kakav socijalni bunt.
“Kad smo bili na protestima 2021. u Sarajevu, nas je tamo bilo između tri i pol i četiri hiljade rudara. Nama su Sarajlije tonama hrane donijele i na čemu smo im zahvalni. Ali dali su nam samo tu vrstu podrške. Izgleda da je narodu dobro čim ne izlazi, čim ne protestuje, čim ne bojkotuje. Kad se nama tada nisu pridružili, ne znam šta bi čovjeka trebalo da navede da se bori za svoja prava”, pita se Senad Sejdić iz Sindikata radnika Rudnika “Kreka”.
“Petsto pedeset hiljada radnika nije svjesno u kakvom položaju se nalazi niti ih možemo na bilo koji način privoljeti da izađu na proteste, kako bi dokazali vlastima da oni trebaju nešto da se pitaju. Jer od radničkih plaća zavise penzije, od penzija zavisi država i od plata i penzija zavise svi”, rekao je Zijad Latifović iz Nezavisnog strukovnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvu u FBiH.
U posljednjih šest godina plaće u Bosni i Hercegovini su minimalno rasle, a cijene nerealno povećavane, pa su građani BiH postali žrtve inflacije i neodgovornih politika čija ministarstva socijalne politike nikada nisu ponudila rješenja ili ublažila krize. To što trgovci opravdavaju povećanje cijena nekim drugim troškovima nema nikakvog opravdanja, poručili su naši sugovornici.
“Nekada su navođeni razlozi kao što su cijene goriva, povećanje cijena električne energije, komunalnih usluga i, naravno, cijena rada. Ako vi to sve zajedno pogledate apsolutno ne možete ekonomskom logikom doći do nivoa cijena koje jesu sada”, smatra Bahrija Umihanić, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
“Nositelji svih razina vlasti u Bosni i Hercegovini trebaju intenzivnije raditi na strukturalnim reformama, odnosno smanjenju uvozne ovisnosti i jačanju nacionalnog gospodarstva, prije svega u sektoru poljoprivrede, odnosno prehrambene industrije, kako bi domaćom ponudom mogli nivelirati skokove razine cijena”, mišljenja je Igor Živko, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
Cijene koje trgovci po osobnom nahođenju svaki dan samovoljno formiraju, dovele su do toga da su građani Bosne i Hercegovine s prosječnim primanjima među najsiromašnijim u Europi. A, siromaštvo donosi i teže posljedice – prazne gradove, prazne škole, a u budućnosti i bez bojkota prazne trgovine, piše BHRT.
