Troškovi, narušena reputacija i poslovni rizik: Zašto ugostitelji ne smiju ignorisati zabranu pušenja?

Regulacija pušenja u Federaciji BiH prešla je iz zone upozorenja u konkretne sankcije. Od 13. juna počela je primjena odredbi koje predviđaju novčane kazne, ali i druge mjere koje mogu ozbiljno ugroziti poslovanje. Jasna je to poruka koju – ako žele sačuvati finansije i dobar ugled – ugostitelji ne smiju ignorisati.
Prema važećem zakonu i pratećem Pravilniku u Federaciji BiH, pušenje je zabranjeno u svim zatvorenim prostorima otvorenim za javnost, uključujući kafiće, restorane i barove, ali i poslovne prostore, javni prijevoz i druge slične objekte. Izuzeci su mogući samo pod vrlo striktno definisanim uslovima.
Objekti koji žele omogućiti pušenje moraju osigurati fizički odvojenu, zatvorenu prostoriju za pušenje, adekvatnu ventilaciju i filtraciju zraka, jasnu signalizaciju, te poštovati pravilo da se u tim prostorijama ne poslužuje hrana. Za manje objekte, površine do 50 kvadratnih metara koji ne serviraju hranu, ostavljena je mogućnost da cijeli objekat bude pušački, ali i tada uz ispunjavanje tehničkih zahtjeva.
Pitanje koje se sve češće postavlja među ugostiteljima glasi – šta zapravo znači nepoštivanje zakona i isplati li se rizikovati?
Koliko “boli” jedna (ili više) kazni?
Novčane kazne koje se za pravna lica kreću do 5.000 KM mogu predstavljati ozbiljan udarac za poslovanje, a naročito za manje ugostiteljske objekte, koji imaju i manji mjesečni promet.
“Za kafiće s manjim prometom, čak i jedna izrečena kazna može imati značajan negativan utjecaj na poslovanje. Takva kazna može otežati ili onemogućiti pokriće osnovnih troškova rada (zakup, režije), redovno izmirivanje obaveza prema zaposlenima, blagovremeno plaćanje poreza i doprinosa. Posljedično, to može dovesti do kašnjenja u ispunjavanju zakonskih obaveza, čime se ugostitelj izlaže dodatnim sankcijama od strane drugih nadležnih institucija (npr. poreznih organa)”, za Klix.ba pojasnili su ispred Advokatske kancelarije Kapidžić – Imamović.
Nepoštivanje zakona, nije “bezbolno” ni za srednje ili veće objekte, a pogotovo jer se radi o narušavanju javnog zdravlja. Kazne, u kombinaciji s dodatnim troškovima i mogućim padom prometa, mogu utjecati na likvidnost, poslovne rezerve i planove za dalji rast. Posebno ozbiljna mjera jeste mogućnost privremene zabrane rada, koja se može izreći već pri prvoj inspekcijskoj kontroli.
“Ukoliko inspektor kod istog subjekta utvrdi postojanje više od dva prekršaja, on će izreći upravnu mjeru privremene zabrane rada u trajanju od sedam dana. U ponovljenom slučaju, izreći će zabranu rada u trajanju od 30 dana, a u svakom narednom ponovljenom slučaju zabranu rada u trajanju od 60 dana. U takvim okolnostima, pojačan inspekcijski nadzor je vrlo vjerovatan”, ističu te zatim objašnjavaju posljedice:
“To dovodi do potpunog prekida poslovanja (za period izrečene mjere) i gubitka prihoda, a što dalje za sobom povlači mogućnost prekida ugovornih odnosa sa dobavljačima, potencijalnih problema s radnim odnosima zaposlenih, pa i gubitka gostiju.”
Finansijski pritisak koji može biti presudan
Osvrćući se na ovu temu s ekonomske strane, predsjednik udruženja ekonomista SWOT Saša Grabovac, smatra da su kazne suviše stroge za sami početak primjene.
“Ukoliko se ne budu pridržavali pravila, za pojedine ugostitelje ovo može biti dodatni teret, koji može presuditi da zatvore svoje objekte i odustanu od poslovanja. Postavlja se pitanje: Kako upozoriti goste na posljedice nepoštivanja zakona, a pritom ih zadržati u svom objektu?”, kaže Grabovac pa nastavlja:
“Bilo bi poželjno da inspektori imaju pedagošku ulogu, kako bi uputili vlasnike ugostiteljskih objekata kako se pridržavati zakona, ali i da istovremeno zadrže dosljednost i jednak tretman prema svima u sprovođenju mjera”, ističe Grabovac.
Ugrožena i reputacija, a ne samo finansije
Rizici, međutim, ne završavaju na finansijama. Reputacijska šteta može biti dugoročnija i teže popravljiva. Ugostiteljski objekti koji ne poštuju zakon mogu izgubiti povjerenje gostiju, naročito nepušača, porodica s djecom i poslovnih korisnika – segmenta koji u posljednjim godinama postaje sve važniji.
“Nepušači će vjerovatno izbjegavati objekte koji ne poštuju zakon, bez obzira na to da li je kazna izrečena ili ne. Gosti bi trebali biti upoznati sa zakonskim odredbama i lako mogu uočiti da li ugostitelj poštuje propise (oznake zabrane pušenja, jasno odvojeni prostori za pušenje, zabrana konzumacije hrane u tim prostorima i sl.)”, navode ispred Advokatske kancelarije Kapidžić – Imamović.
U tom kontekstu, ulaganje u usklađenost prostora, postavljanje ventilacije i adekvatne signalizacije, postaje svojevrsno osiguranje. Iako to zahtjeva početni izdatak, štiti od potencijalno mnogo većih troškova.
“Podržavamo aktuelne restrikcije, jer bi one trebale doprinijeti kako zdravstvenim aspektima društva, tako i samom komforu u ugostiteljskim objektima, a naročito za nepušače. Ugostiteljima će u svakom slučaju biti teško da sačuvaju dobru reputaciju i ugled, no iskustva raznih zemalja pokazuju da ćemo se u određenom momentu navići na ovu promjenu, čak i gosti koji su konzumenti cigareta. Potrebno je vrijeme, nakon kojeg će ovaj zakon postati uobičajena stvar”, smatra Grabovac.
Bezdimni proizvodi – kompromis unutar zakona
Jedna od tema o kojima se značajno govori otkako je zabrana stupila na snagu, jeste uloga bezdimnih proizvoda. Prema važećem zakonodavnom okviru, ovi proizvodi nisu eksplicitno definisani kao “pušenje”. Naime, pušenje je proces koji dovodi do sagorijevanja duhanskih proizvoda i oslobađanja dima koji se udiše, dok bezdimni duhanski proizvodi samo zagrijavaju duhan, ne stvarajući dim. Zbog toga je njihova konzumacija dozvoljena i u zatvorenim prostorima.
Za dio ugostitelja, to predstavlja kompromis – način da se zadrži dio navika, a istovremeno ostane u okviru zakona.
Pojedini ugostiteljski objekti u BiH postali su “bezdimni” još i prije zakona: Evo šta je za njih značio ovaj korak
U praksi, pojedini ugostitelji su se već prije stupanja Pravilnika na snagu, odlučili za potpuno bezdimni koncept. Istakli su pozitivna iskustva, primijetivši da sve više gostiju cijeni boravak u prostoru bez “oblaka dima”.
“Gosti našeg restorana oduševljeni su ovom odlukom, jer se osjećaju ugodnije i mogu u potpunosti uživati u hrani i društvu bez smetnji dima. Prostor bez dima zasigurno doprinosi boljoj atmosferi, a primijetili smo i da ljudi duže ostaju i češće se vraćaju. Smatramo da je sve stvar navike, a samim tim naši gosti koji su pušači izuzetno brzo su se navikli i prilagodili”, istakli su tada iz sarajevskog restorana Goool.
Dugoročni efekti i ugodnost kao dio ponude, a ne izuzetak
Koliko god promjena bila izazovna, usklađivanje s Pravilnikom može donijeti i dugoročne benefite. Čišći zrak, ugodniji ambijent i manja opterećenja ventilacijskih sistema, znače niže operativne troškove, manju potrošnju energije i veću održivost prostora. Samim tim, boravak u zatvorenim prostorima je, svi se možemo složiti, osjetno ugodniji, što posebno dolazi do izražaja u zimskim mjesecima.
Sve u svemu, aktuelna regulacija pušenja zahtijeva ozbiljnost, planiranje i strateški pristup. Oni koji pokušaju “proći ispod radara” riskiraju mnogo više od novčane kazne. Istovremeno, oni koji promjenu shvate kao priliku da se ugostiteljstvo preoblikuje u segment gdje su kvalitet zraka i udobnost dio ponude, a ne izuzetak, mogu dugoročno ojačati svoju poziciju na tržištu.
U tom smislu, zabrana pušenja na putu je da sve manje izgleda kao restrikcija, a sve više kao test zrelosti ugostiteljskog sektora – i ulaganje u budućnost biznisa.
klix.ba



