Traži se državnička vizija, a ne Facebook statusi: Trojka je pokazala da nije dorasla Dodiku, no šta nakon oktobra
Februar 2026. godine ostat će upamćen kao mjesec otrežnjenja. Mjesec kada je političko Sarajevo, predugo uljuljkano u mitove o “neupitnoj američkoj podršci” i “crvenim linijama”, doživjelo sudar sa realnošću.
Dok su u Sarajevu insistirali na pravnim normama i hvatali se međunarodnog prava Milorad Dodik je trijumfalno ušetao u Bijelu kuću. Pred nama su izbori, a pitanje više nije ko će pobijediti, već kakav će biti kapacitet države u godinama koje dolaze.
Ako je do sada i postojala sumnja, februar 2026. ju je otklonio: politička scena u Bosni i Hercegovini se nepovratno promijenila, a probosanski blok tu promjenu nije dočekao spreman. Dok su se stranke “Trojke” (SDP, NiP, Naša stranka) trošile na unutrašnja preslagivanja i protokolarne posjete, lider SNSD-a, čovjek kojeg su mnogi u Sarajevu prerano proglasili “političkim mrtvacem”, vratio se jači nego ikad.
Hronika nemoći
Godina 2025. trebala je biti godina pravde. Očekivalo se da presuda Suda BiH stavi tačku na jednu destruktivnu karijeru. Danas, ta presuda djeluje kao davno zaboravljena epizoda. Ne samo da Dodik nije iza rešetaka, već se slobodno šeta svjetskim metropolama, demonstrirajući moć koju crpi iz činjenice da pravo u BiH gubi bitku pred geopolitikom.
Ključni trenutak, svojevrsni “game changer”, desio se krajem prošle godine. Odluka OFAC-a o ukidanju sankcija, pod direktnom palicom nove Trumpove administracije, nije pala s neba.
Ona je rezultat višemjesečnog, tihog i skupog lobiranja RS-a. Dok su se bh. lideri uzdali u “prijatelje” poput senatorice Jeanne Shaheen, koja je u novoj raspodjeli moći u Washingtonu postala irelevantna, Dodikovi emisari su MAGA pokretu prodavali priču koja tamo prolazi: suverenitet, borba protiv globalizma i, ključno, zaštita kršćanskih vrijednosti.
Gdje je u svemu ovome vlast u Federaciji BiH? Reakcija vlasti u Federaciji na ove tektonske poremećaje odaje utisak zatečenosti.
Trojka se nalazi u nezavidnoj poziciji taoca vlastite želje za stabilnošću koalicije. Politika ustupaka, s ciljem očuvanja funkcionalnosti institucija, dovela je do toga da se na ozbiljne izazove iz Banje Luke često odgovara tišinom. Imenovanja i kompromisi s partnerima ostavljaju prostor za sumnju da li su “crvene linije” zaista neprelazne ili su podložne pregovorima zarad mira u kući.
Između napada i potrebe za novom strategijom
Dok se vlast bori s kontradikcijama koje su sami sebi nametnuli, opozicija bi se trebala suočiti s redefinisanjem svog djelovanja u novim okolnostima. Iz opozicije upozoravaju na opasnosti, ali djeluju kao da još uvijek traže adekvatan odgovor (ili ta potraga još uvijek nije vidljiva) na globalne promjene koje ne idu na ruku Bosni i Hercegovini.
Ključno pitanje za opoziciju stoga glasi: Kako nadograditi postojeću politiku i šta nakon eventualne pobjede u oktobru? Osim legitimne kritike Trojke, javnost očekuje artikulisanu viziju šta konkretno uraditi s Dodikom koji ima vjetar u leđa sa Zapada.
Nedostaje vidljivija diplomatska ofanziva i proaktivniji pristup konzervativnim krugovima na Zapadu. Njihove aktivnosti na terenu su važne za mobilizaciju, ali za promjenu kursa velikih sila potreban je sofisticiraniji lobistički pristup koji bi parirao onome što radi RS. Građani vide opasnost, ali od opozicije očekuju više od povratka na stare pozicije, očekuju rješenja za novu eru.
Analiza “malih signala” s terena, poput pobjede Siniše Karana, otkriva trend pred oktobarske izbore. Dodik je po svemu sudeći uspio zadržati narativ da je svaki glas za SNSD “glas za biološki opstanak RS-a.”
S druge strane, Federacija BiH tone u apatiju. Birači Trojke su razočarani nedostatkom reformi i servilnošću prema Dodiku i Čoviću. Birači SDA su ljuti, ali ne vide novu vrijednost u starim kadrovima. Niska izlaznost u Federaciji i visoka mobilizacija u RS-u recept su za katastrofu na državnom nivou.
Treba nam plan, a ne samo napad
Trojka je pokazala da se ne zna, ili ne smije, suprotstaviti Dodiku onako kako to glasačko tijelo očekuje. Njihova politika “relaksacije odnosa” očigledno nije urodila plodom, jer se Dodik nije relaksirao, on se samo osnažio.
Međutim, opozicija pravi fatalnu grešku ako misli da će puko “uklanjanje Trojke” riješiti problem. Bez jasne strategije lobiranja, bez jakih savezništava na Istoku i Zapadu koja se ne baziraju samo na emocijama već na interesima, i bez unutrašnjeg jedinstva oko crvenih linija države, svaka buduća vlast će proći isto.
Nakon oktobra, BiH ne treba samo nove ljude u foteljama, već potpuno novi pristup odbrani državnih interesa. U suprotnom, nastavit ćemo gledati Dodika kako obilazi svjetske metropole dok se u Sarajevu svađaju oko toga ko je kome šta rekao u nekoj emisiji ili šta je napisao na Facebooku.
klix.ba
