Na izložbi u Goraždu prvi put predstavljene fotografije ratnih prizora sa Grepka

Zavičajni muzej Goražde u okviru programa festivala prijateljstva priredio je izuzetnu dokumentarnu izložbu fotografija pod nazivom “Grebak u objektivu ratnog reportera Gyurija Bakonyija”, o jednom od najtežih poglavlja u historiji opkoljenog Goražda.

Gyuri Bakonyi, mađarski satelitski inženjer bio je član ekipe britanske televizije Sky News koja je u u martu 1993. godine stigla na istočni koridor Bosne kako bi pokušala doći do opkoljenog grada.

Plan je bio da se dio tima, producenti Katrina Balmforth i Arpad Nemeth, montažer Stewart Macalister i fotograf Steve Connors smjeste u vojni kamp bosanske vojske na Grepku. Gyuri je tada napravio nevjerovatne fotografije prizora stotina Goraždana koji su hrabro hodali planinama do kampa kako bi obezbijedili osnovnu hranu. Bilo je izuzetno opasno zbog neprijateljske vatre, a istovremeno i veoma hladno jer je planina bila okovana snijegom i ledom.

Poslije 30 godina

Gyuri je želio da se slike vide i poslao ih je Katrini u decembru 1994. jer je znao da ona piše knjigu o njihovom boravku u Bosni. Kako je objasnio u svom pismu, to su bili otisci lošeg kvaliteta, ali pokazuju njegovu vještinu fotografa. Također je uključio i natpise fotografija koje su reproducirane njegovim vlastitim rukopisom.

Punih 30 godina fotografije su stajale u fascikli dok knjiga konačno nije objavljena 2023. godine. To je dovelo da fotograf i restaurator, Colin Lunt, pobliže pogleda kolekciju koju je uspio obnoviti i poboljšati. Nažalost, Gyuri je umro 2003. godine, ali njegovo sjećanje je ostalo uz ove fotografije.

“On nije bio profesionalni fotograf. Bio je satelitski inžinjer, i to je razlog zašto je uopće bio tamo. Na fotografijama možete vidjeti bijele kombije s opremom za satelitsku komunikaciju, antenama i parabolama. On je sa sobom imao fotoaparat i fotografisao iz hobija. Zahvaljujući Katrini i drugim ljudima tamo koji su zabilježili te događaje, ove fotografije su kasnije postale svojevrsno poznate. Jedan novinar je napisao priču o njima, a dio je objavljen u mađarskim novinama. No to je bilo davno. Zato sam bila veoma sretna kad su me kontaktirali i rekli da će neke njegove fotografije biti restaurirane i da će biti izložene, posebno ovdje, gdje ih možda mogu prepoznati ljudi sa slika, njihovi rođaci ili prijatelji. Znam da to može biti bolno, neki će možda vidjeti drage osobe koje su izgubili u ratu ili nakon njega. Ali upravo zato osjećam da je ovo pravo mjesto za ovu izložbu. Sretna sam što su ove fotografije sada ovdje”, ispričala je Veronica Bocconi, sestra autora fotografija koja je stigla na otvaranje izložbe u Goražde.

Nakon što se vratio s Grepka sestri je ispričao strašne priče o onom što je vidio.

“Ovdje su izložene i njegove bilješke, pisao je da je bilo nevjerovatno hladno, i do minus 20 stepeni, sve je bilo smrznuto, a oni su teško obavljali svoj posao. Kada je preminuo 2003. godine, ja sam naslijedila sve njegove fotografije. Ne samo one sa Grebka, on je dokumentirao i cijelu opsadu Sarajeva, od prvog do posljednjeg dana. Imam mnogo negativa iz tog perioda. Ali, ove fotografije, one pripadaju ovdje”, kazala je.

Teške priče

Fotograf Colin Lunt uradio je veliki posao s obzirom da su fotografije bile tehnički loše jer su razvijene u amaterskoj laboratoriji.

“Bio je jako dobar u onome što je radio. Neke od fotografija su nevjerovatno snažne i nisu bile poznate javnosti sve do ove godine. Zato je fantastično da su sada ovdje, gdje ih ljudi mogu vidjeti i prepoznati dio svoje prošlosti. Na početku smo imali više od 70 fotografija. Imam i originalne primjerke koje mogu pokazati. Bile su malog formata, a za restauraciju svake pojedinačne fotografije trebalo je oko tri sata rada. To je, u konačnici, bilo oko 200 sati provedenih za stolom, gledajući i obrađujući svaku sliku. Tek u martu ove godine uspostavili smo kontakt s Adijem i tada smo konačno našli pravo mjesto da izložimo fotografije, u ime Gyure, jer je to bila njegova želja. U koverti s originalnim fotografijama pronašli smo i pismo u kojem je pisao: ‘Volio bih da ove fotografije jednog dana budu prikazane.’ I mislim da smo to uspjeli. Mislim da smo mu ispunili želju”, kazao je Colin.

Katrina Balmforth je u to vrijeme radila kao producentica na Sky Newsu pa je tako za nju i počela priča o Grebku.

“Bili smo jako daleko od Goražda, ali pred nama se odvijala nevjerovatna priča. Godinama su fotografije tog kampa stajale u mom malom uredu. I onda smo jednog dana shvatili koliko su zapravo snažne, koliko su lijepe, i kako pričaju jednu sasvim drugačiju priču od onih koje smo snimali iz drugih dijelova Bosne. I predivan je osjećaj biti ovdje danas. Moram čestitati svima koji su organizirali izložbu posebno Adiju (op. a. Džemidžić, kustos muzeja) koji ju je vizualno osmislio. Ponosni smo što na ovaj način možemo odati počast fotografijama koje su zaista moćne. One su tužne, možda i bolne, i možda ih ne žele svi gledati. Ali, naša je dužnost da se sjećamo. Da ne zaboravimo šta se ovdje desilo”, kaže Katrina.

Dok se prisjeća tzv. “sigurne zone” kaže da su joj osjećaji pomiješani.

“Danas smo ovdje stigli nekom teškom, pomalo rutom, preko planina. Nemojte me pitati kojom, jer stvarno ne znam, ali bila je visoko, vijugava i naporna. I po prvi put sam vidjela Goražde odozgo. I sve mi je postalo jasnije. Ta visina, ta pozicija objašnjava kako je neprijatelj uspio opkoliti grad. I koliko je za ljude koji su tada pješačili preko tih planina u pokušaju da donesu nešto hrane to bio jedini spas.A nije to bila velika količina hrane možda samo malo ulja, brašna, ponešto. I kada razmišljam o svemu tome danas, mogu samo reći nadajmo se da će mir trajati. Da ćete ga sačuvati”, poručila je Katrina.

klix.ba