Fašizam ne dolazi, on je već tu i živi na krilima milijardera i populizma hranjenog islamofobijom
Gotovo svaka generacija misli da upravo ona živi u vremenu koje je prelomno i koje se nikad ranije nije dešavalo, ali ako bi ovaj geopolitički momenat zaledili vidjeli bi drugu frazu na djelu, a to je ona o ponavljanju historije.
Prošlog vikenda u Londonu je održan skup na kojem je prisustvovalo prema procjenama policije više od 100.000 ljudi, dok organizatori tvrde da je riječ o milionima.
Skup je organizovao Tommy Robinson, pravog imena Stephen Christopher Yaxley-Lennon, desničar i osoba koja je služila pet zatvorskih kazni, poznata između ostalog i po članstvu u Britanskoj nacionalnoj partiji, nedvosmisleno fašističkoj stranci.
Često se u javnosti u strahu od reakcije ili korištenja teških riječi skupovi kao londonski opisuju kao skupovi “desnice” ili “krajnje desnice”, dok organizatori skupove označavaju kao “patriotske” ili “anti-imigrantske”.
Ipak, profil ljudi koji ih organizuju, govori koji se drže i poruke koje su šalju zahtijevaju da se ovakvi skupovi nazovu pravim imenom, a to je fašizam. Da bi neko bio fašista ne mora se sam nazivati tako, ali ako mu je u stavove ugrađeno ono što Umberto Eco označava kao ur-fašizma, onda je fašista pa koliko god to bilo nepopularno reći.
Skupovi služe za pokazivanje brojnosti, političke snage, vršenje pritiska na vlast, eventualno zastrašivanje, ali skup u Londonu se može svojevrsno označiti i kao svečano opečaćivanje saveza krupnog kapitala i novog evropskog fašizma. Ključnu ulogu u tome je imao drugi najbogatiji čovjek na svijetu, vlasnik jedne od najutjecajnijih društvenih mreža, a iako je više puta demonstrirao skromno znanje o društvu i historiji, njegova prodornost ga je učinila svojevrsnim ideologom nove desnice, Elon Musk.
Savez kapitala i populističkog desničarenja, koje se lako transformiše u fašizam, nije historijski paradoks niti izuzetak već se može nazvati historijskim pravilom. Pa i Adolfa Hitlera je na vlasti držao unosan govor s tadašnjim njemačkim industrijskim konglomeratom.
Musk je u svome zapaljivom govoru koristio se retoričkim metodama čiji je cilj bio da izazove strah i neprijateljstvo, ali neprijatelj je postavio na imaginarnoj osnovi koju označava kao “woke pokret”, ali bez da jasno definiše “neprijatelja” on zapravo omogućava da se bilo ko uključi na popis neprijatelja.
Elon Musk postaje ideolog nove desnice iako je upitno njegovo znanje o društvu (Foto: EPA-EFE)
“Moj apel je upućen britanskom zdravom razumu, koji je da pažljivo pogledate oko sebe i kažete: ‘Ako se ovo nastavi, u kojem ćete svijetu živjeti?’ Ovo je poruka razumnom centru, ljudima koji se inače ne bi uključivali u politiku, koji samo žele živjeti svoje živote. Oni to ne žele, tihi su, samo se bave svojim poslom. Moja poruka njima je: ako se ovo nastavi, to nasilje će doći do vas, nećete imati izbora. Ovdje ste u fundamentalnoj situaciji. Bilo da odaberete nasilje ili ne, nasilje će vas snaći. Ili se borite ili ćete umrijeti, to je istina, mislim”, kazao je Musk
Radi se o pokušaju zastrašivanja u društvu koje ima svoje probleme, ali je suština da se ne nalazi pred ratom i nasilje nije endemsko. Ukoliko bi pozivanje na “borbu ili smrt” preveli na njemački jezik, govor bi se odlično uklopio u Berlin 1937. godine.
Dalje u svome govoru Musk se obračunavao s onim što naziva “woke virusom”, nazvao ga “superrasističkim”, ali u ovom slučaju je bitno da je za “woke virus” kazao da je “samo antikršćanski” i zapitao se “zašto je samo antikršćanski”. Na ovaj način se nadovezao na priču o ugroženosti kršćanske Evrope, jednom od mitova čiji je cilj da probudi duh priče o sukobu civilizacija i Evropi kao isključivo kršćanskom kontinentu zanemarujući svaki historijski, politički i društveni razvoj.
Priča o tome da je kršćanska Evropa ugrožena je igra na historijske strahove koje populisti raspaljuju, ali statistika je neumoljiva da u EU muslimani čine tek pet posto, a u Velikoj Britaniji oko šest posto stanovništva. Čak i ovo isticanje postotaka predstavlja svojevrsnu pobjedu desničara jer može značiti da se već podsvjesno prihvata podjela na kršćansku Evropu i “muslimane” kao da su to dva suprotstavljena koncepta.
Jedan od istaknutih elemenata protesta u Londonu jeste i podrška Izraelu u trenutku dok čini genocid u Gazi uz spaljivanje zastava. Podrška Izraelu, je još jedan element koji razotkriva da skupovi kao u Londonu ne nose u sebi “univerzalne vrijednosti”.
Ne radi se o univerzalnim vrijednostima, čak ni u okvirima desničarske ideologije, jer vrijednosti i stavove koje zastupaju ne primjenjuju jednako na sve narode i društvene pojave.
Tako su zvanično protiv migracija, ali nisu protiv migracija doseljenika u Palestinu. Protiv migracija, ali u isto vrijeme podržavaju Izrael čiji je plan da raseli dva miliona Palestinaca iz Gaze i pretvori ih u migrante. Dakle, u tom pogledu Palestincima nije mjesto ni u Palestini, ali i ako postanu migranti bit će opet meta, pa koje je rješenje koje ostaje?
Ako su desničari protiv imigracija, zašto podržavaju protjerivanje Palestinaca? (Foto: Reuters)
Meta ovih skupova jesu muslimani, tj. bazirani su na mržnji prema islamu kao jednom od elemenata za aktiviranje najnižih strasti u širim narodnim masama. Drugi element je zapravo mržnja prema u ovom slučaju vojnom slabijem. Genocid kojeg Izrael provodi se vidi samo u prizmi snage Izraela da bezobzirno provodi politiku ma koliko ona bila loša. Evropski fašisti žele da stvore društva u kojem je mjerilo morala snaga da se provodi nasilje.
Kada se pogled baci preko Atlantika u Sjedinjene Američke Države, vidi se nova faza u uspostavljanju jednoumlja koju provodi Donald Trump, a kao inicijalna kapisla je iskorišten atentat na Charlieja Kirka.
Trump je momentum stvoren atentatom iskoristio da “Antifu” proglasi za terorističku organizaciju, što je po sebi nemoguće jer antifašizam nije organizacija nego zajednički naziv za spektar različitih ideologija od liberalnih do lijevih, ali koje u sebi sadrže protivljenje fašizmu.
Drugi krak udara je Trumpov obračun s medijima koji kritikuju njegovu politiku, gdje je najavio ukidanje licenci, što inače i nije nadležnost države u SAD-u, ali jasno pokazuje obrazac politike koja ne podnosi kritiku. Na udaru su se našli mnogi koji su nakon ubistva usudili da kritikuju ideologiju Kirka dok se od njega stvara oreol novog mučenika svjetske desnice.
Jedan od borbenih pokliča MAGA pokreta i populističkih desničara jeste bio da “ljevica”, “woke pokret” provode cenzuru. Musk je na Twitteru pozivao na “oslobađanje humora”. U trenutnoj reakciji se vidi da je to samo bio poklič, a konačni cilj jeste obračun s neistomišljenicima.
Teško je ne vidjeti historijsku paralelu između atmosfere stvorene u SAD-u nakon ubistva Charlieja Kirka i atmosfere koja je 1938. godine dovela do Kristalne noći nakon ubistva njemačkog diplomate Ernsta vom Ratha u Parizu. Bez namjere da se izjednače zločini i ubistva koja su se desili sa dešavanjima u SAD-u, jasno je da se ovdje atentat koristi za opravdavanje političkog obračuna sa neistomišljenicima.
Problem sa svakim fašizmom, a samo glupi fašisti javno kažu da su fašisti, jeste da postoji razlika onog što misle i što govore. Za komentatore je teško dokazati nečije misli, ali kada neko ko u svojim stavovima jasno odražava ur-fašizam govori o slobodi medija, vjerovati mu je kao vjerovati vuku da će čuvati ovce.
Jimmy Kimmel je žrtva vala cenzure u SAD-u (Foto: Reuters)
Trumpov udar na televizijske stanice u SAD-u gotovo sigurno neće ostati ograničen samo na to. Šefovi najvećih tehnoloških kompanija jasno su pokazali namjeru da služe Trumpu, a sa svoje strane Trump će im omogućiti podršku države.
Na taj način će oni ispuniti bit kapitalizma, a to je povećanje kapitala, dok će cijenu platiti društvo. Potvrđuje se još jednom da kapitalistima nikada neće biti mrske autoritarne vođe koje su spremne da sarađuju s njima. Zar neko nakon svih “ulizivanja” sada može vjerovati da će u kritičnom trenutku jedan Mark Zuckerberg hrabro se suprotstaviti zahtjevima vezanim za kontrolu sadržaja na Facebooku.
Ovaj zamrznuti trenutak u vremenu govori da novi fašizam ne dolazi, nego je došao, a u njegova krila pušu milijarde svjetskih tehnoloških mogula, na talasu populizma hranjenog strahom od imaginarne islamske opasnosti za “zapadnu civilizaciju”.
klix.ba
