Pejanović i Lazović za “Avaz”: Na današnji dan 1992. je i priznata BiH, neki su ovaj dan nazvali i krvavi Bajram
Više od 11.500 ubijenih, među kojima je 1.601 dijete, te više od 50.000 ranjenih, crni je bilans troipogodišnje opsade Sarajeva, započete 5. aprila 1992. godine. Ove historijske činjenice istovremeno su i neizbrisiva mrlja na obrazu političkog rukovodstva tadašnjeg SDS-a i pripadnika srpskih formacija koji su ranije, s naoružanjem bivše JNA, pripremili pakleni plan. Opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana i najduža je u modernoj historiji čovječanstva. Prvi dani opsade, po mnogima, bili su ključni, a u razgovorima za „Avaz“ sjećaju ih se neki od ključnih ljudi tog vremena.
Član Predsjedništva RBiH Mirko Pejanović i predsjedavajući Skupštine RBiH Miro Lazović 5. april proveli su u zgradi Parlamenta i ispred nje, s velikim brojem građana koji su tražili mir. Pejanović se sjeća da su im se na aprilskim protestima priključili i rudari iz Banovića, Tuzle i Kaknja.
– Građani su tražili mirnu Bosnu, ali već je bilo snajperskih pucnjeva prema platou ispred Skenderije, ispred Parlamenta BiH počelo je granatiranje, na Vrbanja mostu su ubijene djevojke Olga Sučić i Suada Dilberović. U sali Parlamenta sam tada u zanosu rekao da će se u BiH odbraniti ne samo BiH već i zajednički život, da bi kasnije Radovan Karadžić komentarisao da je to iluzorna priča. Pa evo, Karadžić je u zatvoru, a mi smo u normalnom bh. životu. Odbranili smo integritet i suverenitet BiH i borimo se da BiH postane članica EU i NATO saveza – kaže Pejanović.
Sve razmjere opsade Sarajeva i pokušaja okupacije BiH u tim danima nije bilo moguće naslutiti, kaže Miro Lazović, koji 6. april, osim po mecima i granatama ispaljenim na grad, pamti i kao dan kada je tadašnja Evropska zajednica, danas EU, priznala BiH kao nezavisnu i suverenu državu.
– Tada je bio i Bajram, za kojeg su neki govorili da je to bio krvavi Bajram. 1.425 dana Sarajevo je bilo odsječeno od svijeta i to je bila najduža opsada jednog evropskog grada u savremenoj historiji. Tih dana se sjećam s tugom, ali i ponosom, jer sam već tada prepoznao koji je otpor kod Sarajlija prisutan i da Sarajevo i BiH, koliko god trajala okupacija, neće moći uništiti. Iskustvo kroz koje smo mi prošli govori da će svaki grad, svaka država koja bude napadnuta od moćnijih, izdržati ako su njeni stanovnici spremni da ih brane do zadnjega. To su Sarajevo i BiH uradili, iako je neprijatelj bio puno vojno nadmoćniji – ističe Lazović.
avaz
