Ovo je Drina! Ovo je moj otac! Otac slikao, beznadežno zaljubljen u tu rijeku! Mog brata i mene je zaljubio u nju, bacao nas da učimo plivati, hranio iz nje kad ništa drugo nije bilo za jesti, uživali sa prijateljima, sa majkom prali veš i tepihe, brat me spašavao iz brzaka koji su bili veći od mene i jednostavno se vežete. Trajno i sa obavezom. Da joj se vraćate i tepate i pjevate i gorke misli bacate niz nju.
Svako od nas ima neku priču, i neka ostane njena i njegova jer taj odnos mogu razumjeti samo ljudi sa rijeke, kao i drugi sa svojim simbolima: brda, planine, jezera i mora. Ja sam imao Drinu i imam je i sada.
Ne volite vi eto tako, volite jer imate odnos i uspomene.
Nemam ja neku vezu ni sa državom ni sa gradom, šta više poprilično me unazadilo, osakatilo i trajno dovelu u jednu očajnu startnu poziciju. No sa Drinom imam.
Ovu vezu kidaju sitni interesi i tiranini koji su internalizovali moć, pa su veći i od ljudi i od njihovih Bogova pa još usko vezani za svoje primitivne interese, komoditete i tu strašnu potrebu za MOĆI.
Igra se taj, kako simbolično “RAMBO”, i sa mladim i sa starim i sa djecom i sa mrtvima.
Neće ni da čuje, pa u stilu najvećih svjetskih manipulatora pretvara to u tzv. političku borbu, koja to nije i koja to jeste.
On nije jedinstven. Autokratski vladari, nadobudni i sa upitnim znanjima i zvanjima su postali arhetip demokratskih vođa. Što bi on drugačije?!
Sve će mu čovjek nekako u njegovoj bahatosti i oprostiti jer njemu je najteže, tužan je to i neuspješan čovjek, ali neće mu ljudi Drinu oprostiti. Ne trebaju.
Nešto se na koncu i ne bojim. Trpe ljudi svašta nažalost, no da im diraš Boga i svetinju, to neće.
Završiću drugarski, take care!
Komentar piše: Nedim Krajišnik
