Na obilježavanju 19. juna, Međunarodnog dana borbe protiv ratnog seksualnog nasilja, ove godine ispred Sportske dvorane “Partizan” u Foči bila je i žena, silovana 15. augusta 1992. godine pred očima svekra, svekrve i zaove, koji su potom ubijeni i zapaljeni u kući. Ona je tada zadobila duboke posjekotine i povrede dok je pokušavala da se odbrani od osobe koja ju je silovala.
“Odvalio je vrata, mene je izmaltretirao na oči svekra, svekrve, zaove. Oni su sve to morali da gledaju, moje zlostavljanje, moje silovanje, toga me je najviše stid. Dok je moja svekrva molila da on to ne radi. On je htio samo da ponizi, da me ponizi. Ja sam preživljavala zločin dok su moj svekar i svekrva i zaova bili živi, a onda je njih iz automatske puške pobio na moje oči sve troje”, govori K.M.Z..
Prisjetila se kako je tada razmišljala da njih neće ubiti i da će se završiti na zlostavljanju.
“Na mene nije pucao. Ranjena sam dok sam se odupirala zločincu. On je došao naoružan i puškom i noževima i bajonetom. Ja u tom ludilu ne znam čime sam ranjena”, priča ona, objašnjavajući kako se uspjela istrgnuti, pobjeći i sakriti se 50 metara od kuće.
“Prvo je ubio moga svekra, zatim je ubio svekrvu i okrenuo se zaovi. Zaova je bila na kauču dok je mene držao u ruci, u lokvi krvi. Kod mene je bila duga kosa, zamotao je oko ruke, držao me jednom rukom, drugom pucao u zaovu, pošto je vidio da je nije ubio, okrenuo se i drugi put da puca. Ja sam uspjela pobjeći iz njegovih ruku”, kaže K.M.Z..
Prema njenim riječima, čovjek koji je silovao i ubio troje ukućana tražio ju je oko kuće i pucao nasumično, ali je ostala živa. Vratio se i zapalio kuću.
“Svekar, svekrva i zaova su zapaljeni u kući”, kaže sagovornica BIRN-a BiH, koja je uz pomoć dobrih ljudi 19. augusta uspjela izaći iz Foče i otići za Pljevlja u Crnoj Gori.
detektor.ba
