Jučerašnja saobraćajna nesreća u neposrednoj blizini Osnovne škole “Husein ef. Đozo” u Goraždu, u kojoj je povrijeđeno šest osoba, uključujući i dvojicu policajaca, ponovo je otvorila pitanje sigurnosti u saobraćaju na jednoj od najprometnijih gradskih ulica.
Radi se o ulici Maršala Tita gdje svakodnevno prolaze stotine djece, roditelja i nastavnika, a vozila nerijetko jure neprilagođenom brzinom. Semafor koji je ranije regulisao prelaz ispred škole odavno ne funkcioniše, dok su kamere koje postoje na toj lokaciji ograničene i ne registruju brzinu kretanja vozila. Dakle, mjere postoje, ali ono što se čini očito nije dovoljno. NIJE DOVOLJNO!
Posebno zabrinjava podatak da su u trenutku nesreće učenici bili na nastavi, svega nekoliko minuta uoči školskog zvona. Moglo je značiti da su se na pješačkom prelazu, umjesto automobila, zatekla djeca. Ovaj put izbjegnuta je tragedija, ali to ne smije biti razlog da se olako pređe preko problema.
Navodi da je vozač koji je izazvao nesreću bio pod dejstvom narkotika, istiniti ili ne, ne smiju zamagliti širu sliku, iako je činjenica da je zloupotreba narkotika u ovom gradu također jedno od “pitanja svih pitanja”, i problem koji zahtjeva sveobuhvatan i efikasan rad kako se prečesto ne bi okupljali na dženazama. Malo smo mjesto, znamo o čemu govorimo, ako istini pogledamo u lice, a ponekad i u naličje!
Licemjerno bi bilo svaki problem svesti na pojedinačni događaj, ma kako težak i strašan nam izgledao u određenom trenutku, a jeste!
Suština je da je sistem zakazao, ni infrastruktura, ni nadzor, ni kontrole nisu na nivou koji bi garantovali sigurnost pješaka, posebno djece.
Ova nesreća otvara niz pitanja koja se godinama postavljaju, a na koja još nema odgovora:
-Koliko je stvarno implementiranih mjera za sigurnost djece i građana?
-Da li su nadzor i kontrola saobraćaja dovoljno efikasni da spriječe neprilagođenu brzinu?
-Zašto semafor nije obnovljen, a druge fizičke mjere sigurnosti nisu uvedene?
-Koliko se radi na edukaciji vozača i djece o sigurnom kretanju?
-Kako institucije planiraju da spriječe ponavljanje ovakvih nesreća?
U “ozbiljnim” gradovima, zone oko škola su zaštićene radarima, kamerama koje bilježe brzinu, ležećim policajcima i stalnim prisustvom saobraćajne policije. Istina, saobraćajna policija je svakodnevno na zadatku, ali šta je sa drugim mjerama? Dok djeca prelaze ulicu na mjestu gdje je semafor ugašen, a vozači se ne libe da na ovakvim mjestima pritišću gas! To je realnost na koju smo navikli, sve dok se ne dogodi nesreća! Uz obaveznu privremenu zabrinutost, dok se s pravom pitamo šta je sa kontinuitetom!!!
Definitivno, jučerašnji događaj ne smije biti tek vijest u crnoj hronici već alarm institucijama. Sigurnost djece i građana je prioritet koji ne trpi odlaganje! Obnova semafora, postavljanje radarskih kamera, strožiji nadzor i ozbiljne kazne za nesavjesne vozače moraju postati dio hitnih rješenja.
Ako budemo čekali novu nesreću da bismo reagovali, onda pristajemo na to da tragedije budu ponavljane. A to je odgovornost koju nijedna institucija i nijedan grad ne smiju sebi dozvoliti.
rtvbpk
