Safet Zec nakon posjete Srebrenici: I ja sam dva puta bježao, kao beba iz Rogatice , pa 1992. sa svojom djecom

Povodom obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici Grad Sarajevo, u saradnji s Memorijalnim centrom Srebrenica – Potočari i Ateljeom Safet Zec, priprema veliku izložbu našeg slikara. 

Planirano je da prvi put u BiH bude postavljen slikarski opus “Egzodus”, koji predstavlja krunu umjetničkog stvaralaštva Safeta Zeca. 

Izložba “Egzodus”, u koju su uključena neka od najznačajnijih djela posvećenih genocidu, bit će postavljena u halama bivše fabrike akumulatora u okviru Memorijalnog centra, a otvorenje se očekuje nekoliko dana uoči 11. jula.   

Samo šutjeti…

Maestro Zec je prekjučer, tokom obilaska Memorijalnog centra u Srebrenici, odao počast žrtvama, ističući da se svijetu i dalje treba govoriti, i to jezikom umjetnosti, istina o genocidu. 

Zec je ekskluzivno za “Avaz” kazao da je duboko potresen doživio Srebrenicu.

– Prošao sam tim predjelom u periodu kada su pred nama beskrajni zeleni travnjaci, voćnjaci, šume… Taj predivni osjećaj zemlje, da postoji zemlja izdašna, bogata. I, naravno, prolazite kroz posljedice tog užasa i temeljno vama se postavlja pitanje: ”Zašto? Zašto je to činjeno? Šta je smisao, šta je krajnji ishod te tragedije, tog užasnog ubijanja? Tražite zapravo razlog zbog čega su ih ubijali – veoma emotivno govori Zec.

Kaže nam da je u Srebrenici samo tišina, da treba samo šutjeti, sve drugo je besmisleno…

– Ta šutnja nad tim morem nišana, žrtava… Na neki način me strah pristati na to. Ali kažem, ako je djelo bilo čije napravljeno, ako je upućeno i provocirano pokušajem umjetničkog odgovora ima li to smisla, neka bude tu – govori Zec.

Ako, ističe, može pomoći u spoznaji…

– Dakle, da ta populacija, koja te ubila, dođe i da se upita: „Zašto smo to činili? Odakle je to došlo da mi moramo poubijati čitav jedan grad, svoje komšije, sve te ljude poubijati, da bismo…“ Šta? – pita se veliki umjetnik.

Dodaje da je ostalo puno neodgovorenih pitanja.

– Mi smo 25 godina pred tom tragedijom i stalno ćemo se pitati, i mi i buduće generacije će se pitati zašto je to učinjeno. Krajnje je besmisleno, krajnje je nerazumno, kosmički nerazumno – kaže Zec.

Očajnički pokušaj

I „Zagrljaji“, kaže, pripadaju tom očajničkom ljudskom i umjetničkom pokušaju da pronađe odgovor.

– Ako će moje djelo u bilo kojem dijelu procenta učiniti bilo koga boljim, činiti taj prijenos misli i ideje, onda moje djelo ima smisla i to što ćemo postaviti u ambijentu koji ne trpi umjetničke interpretacije ili prijevode. Ali ono je napravljeno i neka ga. Ako tu preživi, onda ima smisla što je nastalo – zaključuje Zec.

U koroni su ljudi počeli otimati

– Nažalost, civiliziranje, tehnologije, napredak, koji čine čovječanstvo, nas ne čine boljima. Nismo postali bolji ljudi. U nama stalno živi životinjski nagon, samo trebaju okolnosti. I ova korona prokleta… Ljudi su se u njoj izokrenuli, počnu da otimaju, ta supstanca životinjska je u nama. I ona se pojavljuje u svakoj za nju prilici – kaže Safet Zec.

gorazdeonline.ba / sarajevo.ba