Građani BiH se vjerovatno s nostalgijom sjećaju boljih vremena kada cijene hrane nisu izazivale toliko šokova kao sada. Kako i ne bi, kada se za hranu prije samo pet godina izdvajalo blizu 820 KM, a trenutno gotovo 1.500 KM, koliko je, koju marku više, prosječna plaća u FBiH. Međutim, to su tek osnovni, minimalni troškovi za hranu jedne četveročlane porodice i to u situaciji kada je minimalna plaća 1.000 KM.
Prevedeno, radnik s prosječnom plaćom prehranjuje porodicu pod uslovom da niko od ukućana ne jede previše, jer, valja plaćati i režije, a onaj s minimalnom ne može ni to. Odnosno, u teoriji može, ali da mu neko drugi plaća struju, vodu, komunalije, prijevoz, da tetke kupuju djeci odjeću i obuću…
Apsurdno, reklo bi se, ali definitivno veliki broj građana u ovoj zemlji jedva sastavlja kraj s krajem i brojni su prisiljeni oslanjati se na pomoć najbližih, pogotovo penzioneri, čija su primanja ispod svakog dostojanstva. I, dok se valovi poskupljenja nižu jedan za drugim, nadležni šute. O toj temi više niko ne govori. Umjesto konkretnih mjera u jednom entitetu se „zaključavaju“ cijene onih proizvoda koje gotovo niko ne kupuje, a u drugom su u najavi kojekakve aplikacije kojima se građanima savjetuje da surfaju po mobilnim cjenovnicima i da kupuju tamo gdje im je jeftinije.
U suštini, vladajući s basnoslovnim primanjima spram silnih poskupljenja se nonšalantno ponašaju ili ih, bolje rečeno, ignorišu. Oni ne žive stvarni život, onaj u kojem se gleda svaka marka i u kojem se vaga svaki gram. Jer, da je drugačije, svu bi pažnju i energiju usmjerili da kreiraju kakav set ekonomskih mjera, bilo kakvih konkretnih intervencija da zaštite najugroženije.
Umjesto toga, u najavi je novo poskupljenje struje i novi udar na kućne budžete. Zasigurno, to će izazvati nova poskupljenja od hrane pa nadalje. Ali, koga to više zanima? Na kraju se svi debelo naplate preko leđa građana.
avaz
