Povodom promocije romana „ Slika za četiri zida“ goraždanske književnice Munire Kovač – Devlić
ROMAN KOJI SVJEDOČI, PROZIVA I POZIVA, KNJIGA O NAMA I U NAMA
Tema o kojoj se nerijetko piše i BiH je povezanost žena sa nastankom najljepših književnih djela u domaćoj i svjetskoj književnosti. To su žene čiji likovi žive vječno, i to su one zauvijek posebne žene. U Bosni i Hercegovini, ovo je isto tako posebna priča.
U zadnjih nekoliko decenija ova je priča povezana, neka mi bude oprošteno ako griješim, sa malim brojem književnica koja pišu romane. Među njih spada i naša sugrađanka Munira Kovač Devlić. Njenim prvom knjigom Munira je sa sobom donijela osoben pripovjedaćki izraz, široko otvarajaći vrata kojima se ulazi u zahtijevno društvo romanopisaca i istovremeno najavljujući da je bosansko hercegovačka književnost dobila sjajnu autoricu.
Naglašavam posebno ovo – autoricu. Progovorivši jasno i glasno njenom “Tišinom” ( prvim romanom) Munira Kovač Devlić je najavila da nas očekuje još jedan spisateljski iskorak i to vrlo skoro. I na na našu radost to se i desilo.
Njeno novo književno djelo, roman „ Slika za četiri zida“, djelo koje svjedoči, poziva i proziva, knjiga o nama i u nama, promovisano je večeras u Goraždu. Promotori su bili Izedin Šikalo, direktor Izdavačke kuće „ Dobra knjiga“ i Hadžem Hajdarević, književnik.
Promociju je mederirala novinarka Elvira Aganović. Dijelove iz romana čitali su nekadašnji đaci autorice Kovač – Devlić.
Munira nam je darovala novi roman kojim potvrđuje da je riječ o književnici velike stvaralačke energije i izraženog senzibiliteta. Obzirom našu saradnju koja je vezana za dobrobit djece, imam pravo da kažem, senzibiliteta koji je i njen način kojim živi.
Samo uslovno kazano, „ ženska“ priča o Ismihani i Emini, bosanskim ženama složene i sa mnogim teškoćama i radostima protkane subine, priča je i o našim djetinjstvima, traumama, izazovima, tugama i radostima, osudama i pokajanjima, ispričana pismom književnice a opet tako jednostavna i bliska.
Mislim da neću pogriješti ako napišem da je cijela priča smještena u dvijestotinjak stranica baš onako – naša priča.Ona je i poduka i poruka kojom nam autorica šalje njene jasne stavove o životu i njegovim vrijednostima, ona je i Munirina pobuna protiv stereotipa svake vrste i izvora.
Ta poruka je možda najjasnije izražena u nekoliko rečenica sa 212 strane knjige koje glase: „Čovjek je čovjek. Živi po tome šta će drugi reći. A ne kažu ništa kad oči zatvorimo. Svijetli samo onaj put kojim smo hodili od dobrote do dobrote“…. „
Slika za četriri zida“ je roman koji treba čitati otvorena srca. Drugačije jednostavno ne vrijedi.
Slavko Klisura
