Politička retorika igra ključnu ulogu: Mogu li nacionalni incidenti prerasti u stvarnu prijetnju

Nakon nacionalističkih prijetnji iz Prijedora i incidenata u Travniku, Novoj Biloj i Tuzli, raste zabrinutost da bi ovakvi događaji u BiH mogli postati redovna pojava, posebno zbog izostanka blagovremenih i nedvosmislenih osuda od zvaničnika. U ponedjeljak je u blizini Kapije u Tuzli pretučen muškarac zbog toga što je na sebi imao navijačku majicu Crvene zvezde.Tri osobe MUP SBK sumnjiči za izazivanje vjerske i nacionalne mržnje, nakon neprimjerenog ponašanja i prijetnji kod spomen-obilježja pripadnicima HVO-a Pješčara u Travniku. Oni su 18. jula došli kako bi se sukobili s Hrvatima, pogrdno ih nazivajući „Matanima“, a na društvenim mrežama objavili su i snimak vlastitog „junaštva“.

Urušen sistem

U subotu je u Novoj Biloj iz svadbene kolone ispaljeno nekoliko hitaca, što je izazvalo uznemirenost hrvatskog stanovništva.

U isto vrijeme, osuđeni ratni zločinac Aleksandar Knjeginjić pokušava zabraniti obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru, a u posljednjim porukama prijeti Bošnjacima, koje pogrdno naziva „balijama“.

Dok ovakve grupe i pojedinci dobivaju sve više prostora za svoje djelovanje, nameće se pitanje kuda vode ovu zemlju, ako se prijetnje i nasilje ne sasijeku u korijenu?!- Radikalizacija je proces koji ostavlja posljedice na vulnerabilne osobe, čija je svijest o onome što čine sužena. Problem radikalizacije u BiH, pa i u svijetu, može se vezati za urušeni sistem, koji proizvodi poremećaj vrijednosti i kreira narativ mržnje i prijetnji koje gledamo. Veoma često radikalizam prelazi u fazu ekstremizma, poput direktnih prijetnji Ćamilu Durakoviću i njegovom savjetniku ili fizičkog nasilja prema momku koji je nosio navijačku majicu. Najveći produkti radikalizacije jesu upravo političari, koji svojim javnim istupima kreiraju takve ideje – kaže profesor kriminalističke psihologije Sandi Dizdarević.

Lokalni sukobi

Dodaje da bi jedan od načina za zaustavljanje ove pojave bio da mediji prenose stavove stručnjaka, a ne senzacionalističke poruke političara.

Mušić: Zapaljiv jezik. Avaz

Stručnjak za sigurnost Safet Mušić kaže da se svaki incident ne može automatski smatrati radikalizacijom, jer su neki od njih produkt trenutnih tenzija, lokalnih sukoba ili ciljanih provokacija s namjerom da izazovu šire reakcije. Naglašava kako je važno zadržati „hladnu glavu“ i razlikovati izolirane od incidenata koji imaju elemente ideološki motiviranog ekstremizma.

Zapaljiv jezik

Mušić kaže da ono što je zabrinjavajuće jeste da prostor ostaje otvoren za radikalizaciju, bilo da dolazi iz etnonacionalnih, vjerskih ili političkih izvora.

– U tom kontekstu, politička retorika igra ključnu ulogu. Kada političari koriste zapaljiv jezik, relativizuju nasilje, veličaju zločine ili otvoreno provociraju druge zajednice, ne samo da doprinose nepovjerenju, nego i normaliziraju ekstremizam u javnom prostoru – kaže Mušić.

Ključno je prepoznati i zaustaviti procese na vrijeme, stavovima političara, aktivnom ulogom obrazovnog sistema, medija, vjerskih zajednica i civilnog društva, kaže Mušić.

Politički analitičar Velizar Antić podsjeća da je BiH, po vjerskim i etničkim šavovima, duboko podijeljeno društvo, te da za život u mirnom i tolerantnom ambijentu svi moramo uložiti mnogo truda, te razumjeti i prihvatiti probleme i strahove “druge strane”.

– Sistem koji smo imali u socijalističkoj Jugoslaviji je sve razlike gurnuo pod tepih i sve ružne stvari koje smo jedni drugima radili, ne samo iz Drugog svjetskog rata već i prije, ostale su neistražene i zaboravljene. Kad je ta zemlja ušla u krizu, sve što je godinama potiskivano i prešutkivano izbilo je na površinu i imali smo erupciju potisnutih osjećanja u ratu 1990-ih. Danas mnogo više pričamo o žrtvama i to je jako dobro, ali nije dobro što svi pričaju samo o svojim žrtvama, a žrtve “druge strane” se potpuno ignorišu ili relativizuju. Ni na ovaj način nećemo doći do pomirenja i mirnog života jednih pored drugih – kaže Antić.

Velizar Antić. Ustupljena fotografija

Iako bi mogli uraditi puno više, Antić kaže da političari nisu jedini krivci za ovakvo stanje.

– Političari imaju krivicu jer često, da bi došli do simpatija biračkog tijela, koriste teške riječi i insistiraju na žrtvama samo svog naroda. I onda imamo situaciju da smo u začaranom krugu i da političari pričaju ono što bi narod htio da čuje. Narod podstiče političare u tom narativu i onda umjesto tolerancije i osjećaja za drugog, imamo potpuno drugi efekt. Iz ovog začaranog kruga je jako teško izaći i bit će potrebno mnogo vremena u procesu istinskog pomirenja i razvijanja osjećaja tolerancije – dodaje Antić.

avaz