Nemar i loš odnos svih: Oštećena slova na spomeniku ubijenoj djeci Goražda, apele da se zaštiti ne čuje niko

Spomen obilježje ubijenoj djeci Goražda u periodu 1992–1995. godine ponovo je u katastrofalnom stanju.

Na pločama koje bi trebale čuvati trajno sjećanje na 151 ubijeno dijete u opkoljenom gradu, otpala su i uništena slova, nedostaju imena ili prezimena, a pjesma “Nisu im dali da odrastu” gotovo da više i ne postoji.

Podloga na kojoj je ispisan tekst i imena izblijedjela je i oštećena, a s vremenom i sami posjetioci, nesvjesno ili ne, dodatno narušavaju njegovo dostojanstvo.

Paradoks je što se upravo na ovom mjestu, godinama unazad, okupljaju delegacije svih nivoa vlasti, polažu cvijeće, izražavaju pijetet prema ubijenoj djeci, ali nema konkretne akcije da se spomen obilježje, kao jedini trajni podsjetnik na njihov život i smrt, dostojno uredi ili rekonstruiše.

Novinar Slavko Klisura, autor pjesme koja je uklesana na spomenik, godinama apeluje na institucije i službe da se pristupi ozbiljnoj rekonstrukciji i zaštiti obilježja.

“Treća je godina kako molim i pozivam nadležne da obnovimo i zaštitimo spomenik. Uzalud. Ako njima ne smeta i nije ih stid zbog stanja imena ubijene djece, mene jeste sram stanja moje pjesme koja skoro da više i ne postoji. Zato pozivam te iste službe da skinu moje ime sa ploče ili da to učinim sam”, poručuje Klisura.

Podsjetimo da je dugo čekano spomen obilježje od godine izgradnje više puta popravljano, ali nikada trajno zaštićeno. Primjetan je izostanak institucionalne brige, ali i nemaran odnos samih građana.

“Za jedne je ovo svetište, mjesto pijeteta, a za druge nažalost samo igralište. Zato smo svi odgovorni, neko manje, neko više, ali svi podjednako dijelimo krivicu”, kaže Klisura.

Bolna je činjenica i da su skoro u potpunosti nestala imena i prve djece ubijene u Goraždu 14.maja 1992. godine, a to su 15-godišnji Mirsad Ćulov i 16-godišnja Selvira Suljović, žrtve granata ispaljenih na civilne objekte. Upravo se datum 14. maj danas obilježava kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Goražda, jer je s tim danom počela tragedija koja će u tri i po godine opsade odnijeti 151 dječiji život, dok ih je 428 ranjeno.

Prema istraživanju dr. Muamera Džananovića, gotovo 40% ubijenih bila su djeca mlađa od sedam godina. Mnogi su stradali na kućnom pragu, u školskim dvorištima, na ulicama, dok su pokušavali pobjeći na sigurno. Tragična ironija je da su i imena Mirsada i Selvire na spomen ploči jedva čitljiva, izblijedjela, oštećena i neprepoznatljiva.

“Ovo je mjesto na kojem treba učiti djecu da se dolazi s poštovanjem, a ne da se pretvara u igralište. Lijepo bi bilo da se rekonstrukcija napravi na način kako je to urađeno na spomen obilježju braniteljima Goražda jer ovo ovdje je improvizovano i neodrživo”, kaže Klisura.

Dodatnu težinu priči daje i činjenica da je u blizini spomenika i most ispod mosta ratna improvizacija koja je nekada služila za siguran prelazak iz jedne u drugu obalu. Danas je i on u sličnom stanju propadanja, bez ikakve brige ili zaštite.

Postojeće inicijative da se dodjeli na upravljanje Zavičajnom muzeju Goražde koji djeluje pod okriljem Javne ustanove Centar za kulturu i dalje čekaju da se neko “smiluje” i konačno nešto realizuje.

klix.ba