Nedjelja kao slogan: Kad se “prava radnika” pretvore u politički PR i lošu ekonomiju

Federalni ministar trgovine Amir Hasičević na kongresu STBiH izjavio je da je uvođenje neradne nedjelje “jedno od najvećih dostignuća”, da “promet raste”, te da će se “ovo pravo odbraniti” i jačati dalja radnička prava.

Dodatno je tvrdio kako su ukupni fiskalni prometi u FBiH porasli (za cca 2,5 mlrd. KM u prvih sedam mjeseci), te da je u sektoru trgovine porast od cca 446 mil. KM – pa otuda zaključak da zabrana rada nedjeljom “nije imala negativne posljedice”.

Ovo zvuči impresivno – sve dok ne razložimo šta brojke zapravo znače, gdje su rupe u argumentima i koga je politika neradne nedjelje ostavila “na nogama” dok drugi odmaraju.

Nominalni rast nije isto što i realni rast (i nije isto ukupan promet i promet trgovine)

Inflacija “pojede” dio rasta. U augustu 2025. godišnja inflacija (CPI) u BiH je iznosila 4,1%. Svaki nominalni rast prihoda/prometa koji je blizak toj stopi može biti tek inflacijska optička varka, a ne dokaz boljeg poslovanja.

Čini se da Ministar Hasičević miješa kruške i jabuke. Pozivanje na ukupan evidentirani promet preko fiskalnih uređaja (svi sektori) nije isto što i volumenski ili realni rast maloprodaje.

Prema podacima nadležnih (januar–septembar 2025), ukupan evidentirani promet u FBiH jeste veći za cca 6,12% u odnosu na 2024., ali to je sveukupni fiskalizirani promet, ne dokaz specifičnog procvata trgovine zbog neradne nedjelje.

Ministar Hasičević iznosi selektivnu “dokaznu” bazu. Ministar se poziva na agregate, ali ne nudi realne pokazatelje (volumene, količinske indekse, deflacionirane serije) za maloprodaju – odnosno parametre koji se moraju porediti kad tvrdimo da neka regulacija “nije naštetila”.

Kad mediji prenose da je u prva dva mjeseca 2025. evidentiran rast fiskaliziranog prometa u maloprodaji u odnosu na prethodnu godinu, to i dalje ne dokazuje uzročnost mjere, nego korelaciju u uslovima inflacije i sezonskih efekata.

Bez deflacioniranih, sektorski čistih i sezonski prilagođenih serija – priča o “rastemo jer je neradna nedjelja” ostaje narativ, ne dokaz.

Prelijevanje potrošnje: RS bilježi brži rast, Orašje “iskače”

Asimetrija preko međuentitetske linije. Prema analizi člana UO UIO BiH, u prvom polugodištu 2025. promet maloprodaje je rastao 11,3% u RS, a 7,03% u FBiH; ako se iz prometa maloprodaje u FBiH izuzme Orašje (kao jedino izuzeće), rast je 6,5%.

Iznesena procjena člana UO UIO BiH je da da uvođenje neradne nedelje rezultira sa oko 53 mil. KM manje PDV-a za budžete FBiH u korist RS-a – upravo zbog prelijevanja potrošnje vikendom. Orašje kao metodološki “šum”. Orašje, jedina općina s izuzećem, imalo je eksplozivan rast maloprodaje (npr. +82% u prvom polugodištu 2025. prema 2024.), čime “pegla” prosjek FBiH i zamagljuje stvarnu sliku mjere u ostatku entiteta.

Politički problem izuzeća. Vlada FBiH je samo Orašju dala formalno izuzeće, iako je još sedam općina/gradova ispunilo uslove – odluke su ostale u “ladici”.

Takvo selektivno postupanje stvara osnovanu sumnju u diskriminaciju i neregularnost politike.

Ministarstvo je samo potvrdilo: primljeno je još 12 zahtjeva za izuzeće; osam ih ispunjava uslove, dok četiri nisu dostavile tražene podatke. Dakle, Orašje nije “jedini poseban slučaj” – već samo jedini koji je formalno izuzet.

Ako je cilj mjere radnička zaštita, zašto se izuzeća dijele selektivno i zašto se ignorira evidentan prekogranični odljev potrošnje?

Pravno: “neradna nedjelja” nije radničko pravo – nego ograničenje rada objekata

Zakon o radu ne poznaje “neradnu nedjelju” kao institut. Resorno ministarstvo rada eksplicitno navodi: u FBiH ne postoji “neradna nedjelja” za radnike; postoji pravo na 24 sata neprekidnog sedmičnog odmora ali to ne znači da mora pasti baš u nedjelju.

“Neradna nedjelja” koju promoviše Ministarstvo trgovine je ograničenje rada prodajnih objekata, ne radničko pravo.

Ko zapravo radi dok drugi odmaraju? Već sam tekst zakona predviđa brojne izuzetke: pekare, cvjećare, suvenirnice, dragstori 24/7, prodajni objekti u stanicama, aerodromima, bolnicama, hotelima, vjerskim i kulturnim prostorima, parkovima prirode, grobljima… Drugim riječima, politika je izuzela mnoštvo prodaje izvan tržnih centara, ostavivši hiljade radnika u tim objektima da nedjeljom rade – da bi druga skupina radnika odmarala. To nije “univerzalno pravo”, to je preraspodjela tereta.

Zaključak poglavlja: Retoričko uzdizanje neradne nedjelje u rang “prava” zamagljuje činjenicu da je to sektorsko ograničenje s obiljem izuzetaka – dakle nepravedno i fragmentarno.

Subota kao “nova nedjelja”: gužve, uska grla i radni pritisak drugima

Ključni, svakodnevni efekat zabrane je koncentracija potražnje: subotom nastaju velike gužve, saobraćajni čepovi i pritisak na prodavce, a nedjeljom “gori” segment izuzeća (posebno pumpe i dragstori).

Sam premijer Nikšić je ilustrirao subotnje -kolone ispred trgovačkih centara. Novinarske procjene posljednjih 11 mjeseci bilježe zadovoljstvo dijela trgovaca koji su dobili slobodan dan – ali istovremeno da drugi “padaju od posla”, posebno radnici na benzinskim pumpama.

Konfuzna implementacija: od improviziranih izuzeća do ad hoc krpljenja

Uredba o izuzećima (kriteriji i procedura) donesena je krajem decembra 2024., nakon što je zakon stupio na snagu u novembru. Čak i Ministarstvo priznaje: Orašje je izuzeto “prije uredbe”. Da li je to pravno i politički uredno? Teško. Javnost nije čula razumna objašnjenja za ovakav asimetričan pristup.

Najavljene “fleksibilizacije”. Vlada i Ministarstvo su najavljivali da će mali trgovci do 200 m² moći raditi nedjeljom – ali isključivo vlasnici i članovi porodice. To je rješenje koje ni poslodavci ni radnici ne doživljavaju kao održivo, a nije ni sistemski standard iz EU.

Šta bi bio korektan, zrelo-društveni pristup?

Ako je cilj zaštititi radnike i ne potkopati tržište, redoslijed mjera bio bi obrnut od sadašnjeg:

Plaćanje rada nedjeljom – a ne zabrana rada prodajnim objektima. Urediti povećane dodatke i dvostruke dnevnice za rad nedjeljom; ojačati inspekcije i sankcije za zloupotrebe rasporeda i neplaćeni rad. (Upravo zato RS danas radi na modelu “rad nedjeljom, ali adekvatno plaćen” – navodeći da se ne želi naći u situaciji u kojoj se našla FBiH.)

Druga mogućnost bilo bi uvođenje ograničenog broja radnih nedjelja godišnje po trgovcu ili radna nedjelja uz smanjene kapacitete i strože kompenzacije radnicima. Ministar je i sam priznao da su razmatrani modeli 16–18 radnih nedjelja, ali bez političke hrabrosti da se ugrade jasni kompenzacijski standardi.

Šta ministar prešućuje (ili ne može dokazati)

Ministar Hasičević poziva se na ukupan fiskalni promet – umjesto na realno mjerenu maloprodaju očišćenu od inflacije. Kao da potpuno ignoriše asimetrični rast maloprodaje u RS-u i prelijevanje PDV-a, iako su to ključni indikatori da mjera ne samo da nije korisna već nije ni neutralna po FBiH.

Argumentacija koju iznosi ministar zanemaruje pravnu prirodu instituta (to nije “radničko pravo” nego zabrana rada trgovinama uz obilje izuzetaka), što rađa nepravdu među radnicima. Konačno, ministarstvo ne objašnjava političku selekciju izuzeća (Orašje odmah – drugi “na čekanju”), iako to direktno utiče na lokalne budžete i konkurenciju.

Ako je neradna nedjelja “pravo” radnika, zašto nije pravo za sve radnike? Ako je “ekonomski uspjeh”, zašto RS raste brže i Orašje iskače kao statistička rupa u prosjeku? Ako “brojke demantuju kritičare“, zašto Ministar i Vlada ne objave deflacionirane, sektorski jasne serije, nego se drže nominalnih agregata? I napokon, ako se brine o porodici i dostojanstvu radnika, zašto se plaćanje rada nedjeljom i rotacijski modeli sistemski ne urede – umjesto da se zabrani rad jednih, a drugima nametne dvostruki teret?

Zabrana rada trgovinama djeluje kao marketinški politički slogan ali sa slabim brojkama. Prava radnika ne štite se zabranama koje prenose potrošnju preko entitetske crte i prebacivanjem tereta na “izuzete” radnike, nego institucionalnim standardima plaćanja, odmora i inspekcija. Dok Vlada ne ponudi transparentnu, cjelovitu evaluaciju i fer kompenzacijski režim, neradna nedjelja ostaje ono što je bila od početka: asimetrična mjera u čije pukotine curi i promet i povjerenje.

klix.ba