Na današnji dan prije 30 godina u Parizu potpisan Dejtonski sporazum, trijumf diplomatije za kraj 20. stoljeća
Na današnji dan 1995. godine u Elizejskoj palači u Parizu službeno je Dejtonski mirovni sporazum čime je okončan rat u Bosni i Hercegovini.
Put do službenog parafiranja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji će kasnije ući u naše živote kao Dejtonski sporazum, nije bio nimalo lak.
Njegov stvarni početak nisu mučni pregovori u hangarima američke vojne baze Wright-Patterson već američki diplomatski pressing iz 1994. godine kojim je stvoreno separatno primirje zaključeno Splitskom deklaracijom i Washingtonskim sporazumom.
Rat se vodio na dva fronta od kojih je svaki imao svoju žestinu i zakulisne igre o kojima će se govoriti i pisati decenijama. Prvi front je vojni front i to onaj koji je u Republici Bosni i Hercegovini (R BiH) formiran u aprilu 1992. godine izbijanjem agresije.
Crtice iz Holbrookove knjige: Krajišnik je prekrižen nakon lupanja po mapi; s Izetbegovićem najteži sastanci
Drugi front je diplomatski front, jednako žestok i jednako nepravedan sa zacrtanim rovovima u kuloarima hodnika evropskih prijestolnica kao stvarna diplomatska bitka.
U septembru su na oba fronta postignuti procentualni ciljevi Kontakt grupe, prema kojoj je odnos muslimansko-hrvatske federacije i entiteta bosanskih Srba zaokružen omjerom 51/49.
Taj na prvu, vrlo prost omjer, trebalo je provući administrativnom linijom koja se usijeca u puteve, dvorišta pa i kuće gdje se na nekim mjestima neke teritorije “odsjecaju” zbog čega je sređivanje i “peglanje” mapa obilježilo period od 1. do 21. novembra 1995. godine.
Mir iz vojne baze
Vojne operacije na teritoriji RBiH prestaju 15. oktobra 1995. godine uz određivanje linija razdvajanja, u Dejtonu je na pregovaračima bilo da te linije utvrde.
Zbog potrebe za izolacijom od medija, ali i stvaranjem atmosfere donošenja vojnih odluka što je uvijek u skladu s američkim političkim pragmatizmom, pregovori su vođeni u zračnoj bazi Wright-Patterson.
Tamošnji muzej ratnog zrakoplovstva uz ture po hangarima koji su krili vrhunac američke vojno-tehnološke globalne supremacije, trebali su kod pregovarača uvući duh realpolitike jer su od početka u Ohio došli svi tražeći više.
Šatl diplomatija (eng. Shuttle diplomacy) je u Dejtonu dostigla svoj vrhunac izravnavanjem mapa i ostvarivanjem koridora pri čemu je za delegaciju RBiH bila vrlo bolna zbog potpune usmjerenosti na zvaničan diplomatski kanal, što nije bio slučaj sa srbijanskom i hrvatskom diplomatijom.
Kako hrvatska tako i srbijanska delegacija u Dejton dolaze nakon što su postigli sporazum o ključnim pitanjima o BiH, čemu svjedoči specijalni pregovarač hrvatskog predsjednika Hrvoje Šarinić, govoreći u svojoj knjizi “Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem”.
“Mi ćemo, Hrvoje, da razriješimo naš problem, i to bez međunarodne zajednice. Svaki ćemo na svoju stranu da pripojimo svoj dio BiH. SAD ljuljaju to kopile, a da ništa ne razumiju. Mi ćemo da se zalažemo za formulu i simetriju dva entiteta, a vi nas podržite u tome. Ne smijemo da dozvolimo unitarnu BiH. Pred konferenciju moramo da budemo na istoj liniji. Iako postoje dva entiteta, tri naroda treba da odlučuju konsenzusom, a dva entiteta da imaju pravo konfederisanja sa Hrvatskom i Jugoslavijom. Neka Bosna bude država unutar granica, a posle ćemo da vidimo. Evolucija će da pokaže. Ali na startu treba da svi imamo ista prava”, rekao je Milošević na sastanku sa Šarinićem u Beogradu 20. septembra 1995. godine.
Kraj pregovaračkog procesa u bazi Wright-Patterson trebalo je ozvaničiti službenim parafiranjem sporazuma što će se i desiti 14. decembra 1995. godine u Elizejskoj palači u Parizu.
Na mjestu gdje su se 1963. godine Konrad Adenauer i Charles de Gaulle sporazumom obavezali na njemačko-francusko prijateljstvo, 32 godine kasnije Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević okončali su najkrvaviji evropski rat nakon 1945. godine.
klix.ba
