Izraelske rakete su pogodile Damask, ali meta je zapravo Ankara: Šta je istinski cilj napada na Siriju

Izraelski avioni izveli su posljednjih dana snažne zračne udare na Damask i druge ciljeve u Siriji. Zvanična opravdanja glasila su da Izrael štiti sirijske Druze – manjinu koja se pobunila protiv nove vlasti u Damasku, ali mnogi smatraju da je pravi cilj tih napada slanje poruke Turskoj.

Izrael je u tim udarima eksplozijama pogodio i dio zgrade sirijskog ministarstva odbrane, najavljujući da će “uništiti vladine snage koje napadaju Druze u južnoj Siriji”. Takvi napadi označili su veliku eskalaciju u odnosima s novom sirijskom vlašću privremenog predsjednika Ahmeda al-Sharae, koju je Izrael opisao kao “tek zamaskirane džihadiste” i obećao da im neće dozvoliti da raspoređuju snage na jugu zemlje.

Drugi recentni sukobi u regionu dodatno su rasplamsali tenzije. U junu 2025. Izrael je izveo dvosedmične vazdušne napade na iranske nuklearne objekte, navodeći zabrinutost da Teheran teži atomskom naoružanju, a nešto ranije i Liban. Ove akcije nanijele su znatnu štetu Hezbolahovom naoružanju i liderima (u prošlogodišnjem ratu Izrael je uništio mnogo Hezbolahovih skladišta i ubio vodeće kadrove).

U svjetlu te strategije, napadi na Siriju shvataju se kao nastavak izraelske ofanzive protiv iranskih saveznika u regionu, a u medijima se sve češće spekuliše da bi sljedeća meta mogla biti upravo Turska. Neki su istakli kako su zračni udari bili namijenjeni kao poruka Turskoj, kako je izjavio jedan izraelski izvor, dok neki analitičari tvrde da ovim udarima Izrael želi poslati jasnu poruku Ankari: neće tolerisati dalji turski uticaj u Siriji.

Izrael i Druzi: opravdanje za napade

Izraelska vlada opravdava svoje napade tvrdnjama o zaštiti druskih civila u Siriji. Druzi su etno-religijska zajednica rasprostranjena na granicama Sirije i Izraela, a u julu su sirijski Druzi podigli ustanak u provinciji Sweida protiv nove vlasti.

Mediji bliski Izraelu prenijeli su da je vojska 15. i 16. jula 2025. gađala sirijske položaje na jugu zemlje “tvrdeći da time želi demilitarizovati to područje i zaštititi tamošnju manjinu Druza”. Tada su izvedeni snažni udari na položaje Damasku, uz izjavu da neće dopustiti “premještanje snaga” nove vlasti na jug Sirije i da će štititi drusku zajednicu.

U tim izvještajima istaknuto je i da je izraelska zajednica Druza u Izraelu pozivala na zaštitu svojih sunarodnika u Siriji, što dodatno opravdava napade za izraelsku javnost. Međutim, Sirija je ovakva objašnjenja odbacila kao izgovor: sirijske vlasti su Izraelu proglasile punu odgovornost za posljedice napada i pozvale na zajedničko djelovanje protiv počinioca zločina, dok je njihov ministar odbrane objavio da je na snazi potpuni prekid vatre.

Prava meta – poruka Turskoj

Jasno je kako je ovo poslužilo kao “tvrda poruka” Ankari da Izrael neće dopustiti širenje turske prisutnosti u Siriji. Al-Estiklal navodi da je Izrael “ciljao ključnu infrastrukturu” kako bi poslao jasnu poruku Ankari da neće dozvoliti turski vojni prodor u Siriju. Pregovori Turske i Sirije o zajedničkom obrambenom sporazumu ušli u završnu fazu – Ankara namjerava rasporediti sisteme “Hisar” i druge dronove na T4 i na drugim bazama – što je očigledno izazvalo izraelsku reakciju.

Izraelski reporter Ron Ben-Jisai objašnjava da bi ovakvi turski PVO sistemi u Siriji predstavljali direktnu prijetnju izraelskoj “slobodi djelovanja” u tom vazdušnom prostoru: ako bi Turska uspostavila protuzračnu odbranu u Siriji, Izrael “ne bi mogao slobodno koristiti sirijski zračni prostor da bi djelovao, na primjer, prema Iranu”.

U izraelskoj javnosti se to doživljava kao pokušaj uspostavljanja “turskog protektorata” u Siriji, na šta su vodeći zvaničnici oštro reagirali. Ministar odbrane Izrael Katz obećao je da Izrael “neće dozvoliti da se ugrozi sigurnost” države, a ministar Gideon Saar optužio je Ankaru za pokušaj formiranja turskog “protektorata” u susjednoj zemlji.

Ukratko, Izrael jasno pokazuje da će svojom vojnom silom braniti interese na istoku: dok je tokom rata s Hamasom i posle njega osuđivao nasilje Irana i Hezbolaha, sada je Turska označena kao potencijalno sljedeća prijetnja po njegove strateške ciljeve.

Turski utjecaj i izraelska strategija

Turska je proteklih godina igrala važnu ulogu u sirijskom sukobu. Nakon početka rata 2011, Ankara je potpuno prekinula odnose sa Assadom i otvoreno podržavala opoziciju koja ga je nastojala zbaciti. Turska je od početka građanskog rata bila saveznik sirijske opozicije, pružajući utočište borcima i političkim vođama pobunjenika.

U konačnici, tursko vodstvo se snažno uključilo u regionalna preuređenja. Nedavni izvještaji govore da je Turska “pomogla padu Damaska” u ruke pobunjenika – nakon čega je Ankara postala glavni međunarodni saveznik privremenog predsjednika al-Sharaae. Jedan je analitičar zapazio da je Izrael zbog toga počeo Tursku smatrati “novim regionalnim konkurentom” na Bliskom istoku.

Zbog svega toga Izrael ne želi dopustiti dugoročnu tursku vojnu prisutnost u Siriji. Kako je istakao Brigadir-general Abdullah al-Asaad, Izrael “se plaši turskog prisustva u Siriji jer mu to šteti i može ograničiti njegove zračne operacije”.

Izraelski predsjednik Netanyahu je čak tražio demilitarizaciju južnog dijela Sirije i upozorio da neće prihvatiti prisustvo bilo kakvih stranih snaga (uključujući turske) blizu svojih granica. U februaru 2025. sirijski predsjednik al-Sharaa posjetio je Ankaru, gdje je Erdogan potvrdio “konsenzus” o jačoj suradnji, ali Izrael je na to odgovorio destruktivnim zračnim udarima. Udari su pogodili i zgradu predsjednika i zgradu odbrane u Damasku, uz obećanje da će štititi sirijske Druze, ali su istovremeno značili eskalaciju jer su ciljane upravo strateške lokacije povezane s turskim planovima.

Iz toga se nazire izraelska strategija: Sirija treba ostati slaba i podijeljena, da bi bila efikasna tampon-zona prema neprijateljima. Izraelska štampa citira zaključak da Izrael želi da “Sirija bude njegovo sigurno, demilitarizirano susjedstvo, bez aktivnih vojnih snaga”. Što znači, svaki pokušaj širenja uticaja (bilo iranskog, ruskog ili turskog) mora se ručno suzbiti.

U tom smislu, napadi na sirijske mete samo “pod izgovorom zaštite Druza” ustvari šalju poruku Turskoj: Izrael neće tolerisati jak turski utjecaj u okolini. Analitičari kažu da izraelska ofanziva jasno pokazuje da Ankara ne smije zaprijetiti izraelskim sigurnosnim interesima.

Ukratko, poruka glasi: Turska je u Siriji dobrodošla koliko i Irans. Ovu se poruku svima šalje razornim udarima na sirijsku infrastrukturu.

Iako je Izrael formalno objasnio nedavne udare brigama za manjinu Druza, kontekst ukazuje na širi cilj. Stvarni motiv je odvraćanje Turske od jačanja položaja u Siriji. U trenutku kad Turska postaje najbliži međunarodni saveznik novog sirijskog vodstva, Izrael ne želi da joj Sirija postane baza moći. Zato je, nakon što je razoružao posrednike Irana i Hezbollaha, Ankara označena kao sljedeća prijetnja kojoj treba poslati jasnu poruku: Izrael će na svaki način poslušati da spriječi jak turski utjecaj u susjedstvu.

klix.ba