Na današnji dan 1955. godine, preminuo je bosanskohercegovački ljekar i pisac Isak Samokovlija.
Na Samokovlijino književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu, gdje je rođen 3. septembra 1889. godine, u trgovačkoj porodici, a otac Moša i majka Rifka dali su mu ime po djedu Isaku.
Jedini bh. nobelovac Ivo Andrić nazvao ga je jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovjedač.
Sunce nad Drinom
Isak Samokovlija rastao je s četiri brata i jednom sestrom: Baruhom, Haimom, Jakobom, Leonom i Mirjam. Mirjam je umrla kao dijete u Goraždu, a Baruh i Leon stradali su u logorima 1941-1945. U pripovijetki “Sunce nad Drinom” Isak je opisao svoje mjesto rođenja s velikim emocijama:
– Rođen sam u Goraždu, u toj maloj varošici istočne Bosne kroz koju teče divna i plahovita Drina. Gotovo cijelo svoje djetinjstvo proveo sam na toj rijeci. Drina je za mene jedan od dubljih doživljaja. Zanosila me je kao neko živo, božanstveno biće. Njena bistra čarobna zelena boja, puna sunca, koja mi se tih godina redovno slijevala u dušu svakog ljeta, ispunila me za cijeli život vedrinom, čistotom i nekom čudesnom snagom…
U rodnom Goraždu Isak je završio osnovnu školu nakon koje je otišao u Sarajevo kod majčine rodbine, gdje je završio Prvu gimnaziju sa školskim drugom Ivom Andrićem, također našim velikim književnikom. Kako je volio kristalno čistu i zelenu boju Drine, tako je zavolio i „sarajevske mahale, krivudave sokake, male kućerke nakrivljenih krovova pokrivene uglavnom ćeramidom ili šindrom i okružene baštama u kojima gustu sjenu čini drveće dudova, lipa ili krušaka jerbasmi“.
Sudbonosni Beč
Medicinski fakultet u Beču upisao je 1910. godine, ali početkom Prvog svjetskog rata, 1914., biva mobiliziran i poslan na front, zbog čega studije završava tek 1917. godine. U Beču, na jednoj plesnoj večeri, upoznao je mladu Hedu Bruner (Hedda Brunner), svoju buduću suprugu, koju je njena majka poslala na krojački zanat. S Hedom je dobio troje djece: Mišu, Mirjanu i Rikicu.
Nakon rata Samokovlija se vratio u BiH i zaposlio kao ljekar u rodnom Goraždu, zatim u Fojnici, da bi 1925. počeo raditi u bolnici „Koševo“, današnjeg naziva Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Kako je sam često kazivao, imao je mnogo posla kao ljekar, pa je pisao noću, kada bi završio s poslom, jer je književnost bila njegova najveća ljubav.
– Vremena nisam imao mnogo, bio sam zauzet kao ljekar. Radio sam u ambulanti, a popodne u privatnoj ordinaciji. Zato sam uglavnom najviše pisao noću. Kada bih završio sve medicinske poslove, bacio bih se na književnost, a to je za mene bilo najveće uživanje. Volio sam da pišem i volio sam stvari koje pišem, doživljavao sam ih.
Ustaški logor
Godinama je Samokovlija svoje tekstove držao u ladici neobjavljene, jer je pisao za svoju dušu, o životu sunarodnjaka, sefardskih Jevreja, saosjećajući s patnjama siromašnih i obespravljenih, koji su bili glavni likovi njegovih lirski intoniranih pripovijedaka. U tome je, izgleda, i bila tajna velike čitanosti i uvažavanja njegovih djela, koju otkrivaju i brojni današnji čitatelji.
Uporedo s ljekarskim poslom bio je jedan od urednika sedmične novine „Jevrejski život“, gdje je, 1927., objavio svoju prvu pripovijetku „Rafina avlija“, a dvije godine poslije i prvu zbirku pripovijedaka “Od proljeća do proljeća”, te 1936. „Pripovijetke“.
Međutim, početkom Drugog svjetskog rata Samokovlija je ostao bez posla i, kao i ostali njegovi sunarodnjaci, morao je nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali Jevreje. Ubrzo su ga ustaše odvele u logor u Sarajevu.
Ukradena bista
U proljeće 1945. godine, uspio je pobjeći od ustaša i krio se sve do oslobođenja zemlje. Po završetku Drugog svjetskog rata uređivao je književni časopis “Brazda”, od 1948. do 1951. godine, a potom je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću “Svjetlost”.
Godine 1946., Samokovlija je objavio svoju najpoznatiju pripovijetku „Nosač Samuel“, koja je, prema mišljenju književnih kritičara, njegovo najbolje djelo. Napisavši drame „On je lud“ i „Fuzija“ okušao se i kao dramski pisac. Prema njegovim djelima realizirano je više pozorišnih i TV dramatizacija („Plava Jevrejka“, „Ženidba nosača Samuela“, „Simha“ i „Ratni hljebovi“). U režiji Slavka Vorkapića, prema djelu “Hanka”, 1955. snimljen je istoimeni igrani film, koji je godinu kasnije predstavljao jugoslavensku kinematografiju na Filmskom festivalu u Kanu.
Prije tri godine, tačnije 18. januara 2021., ponovo je postavljena Samokovlijina bista na Trgu oslobođenja – Alija Izetbegović, koja je bila ukradena 2016. godine.
Samokovlijin kutak
Svake godine polovinom januara, u Goraždu se održava manifestacija „Dani Isaka Samokovlije – Sunce nad Drinom“, a u Domu pisaca u Sarajevu jedan kutak je posvećen ovom velikom književniku, što je, ustvari, minijaturni porodični muzej koji su formirali Isakova kćerka Mirjana i njen suprug Milutin. U tom kutku smješteni su radni sto za kojim je Isak pisao i stvarao, vitrina s njegovim knjigama, vaza za cvijeće koju je Isak dobio od svoje majke nakon što je položio maturu u sarajevskoj Prvoj gimnaziji, nalivpera i olovke, tabakera… Na zidu je nekoliko umjetničkih slika, među kojima dominira piščev portret, rad Marija Mikulića, slikara i Samokovlijinog velikog prijatelja.
Žan Batist Poklen Molijer. Wikipedia.org
Rođen Molijer, najcjenjeniji književnik u zapadnoj kulturi uopće
1622. – Rođen Žan Batist Poklen Molijer (Jean-Baptiste Poquelin Moliere), francuski komediograf i glumac, jedan od velikana humoristične satire te najcjenjenijih književnika u zapadnoj kulturi uopće. U Parizu je osnovao pozorišnu družinu “Slavno pozorište” (“L’Illustre Theatre”) za koju je prerađivao italijanske komedije i s kojom je 12 godina obilazio provinciju. Ismijavao je tadašnje društvo, staleške predrasude, pokvarenost plemstva i gramzivost buržoazije, a nije prezao ni od osude licemjernog katoličkog svećenstva. Molijer je razvio italijansku komediju intrige u društvenu komediju i komediju običaja s tragikomičnom pozadinom u kojima veličina komičnog doseže razmjere tragičnog. Godine 1660., preuzeo je Kraljevsko pozorište u Parizu.
1809. – Francuski ekonomist i politički filozof Pjer Žozef Prudon (Pierre Joseph Proudhon), osnivač modernog anarhizma, rođen je na današnji dan. Njegova doktrina postala je osnova kasnijih anarhističkih teorija. Rukovođen geslom “svojina – to je krađa”, u djelu “Šta je svojina” zalagao se za ukidanje svojine. Također je smatrao da komunizam guši nezavisnost ljudi. Sintezu jednakosti i nezavisnosti vidio je u slobodi kao “trećoj formi društva”, što je teorijski razradio u djelu “Sistem ekonomskih protivrječnosti ili filozofija bijede”.
1891. – Rođena Diana Budisavljević Obekser (Obexer), humanitarka austrijskog porijekla, koja je tokom Drugog svjetskog rata spasila 15.336 djece iz ustaških logora smrti u NDH.
1892. – Nurija Pozderac, bosanskohercegovački učitelj i političar, heroj Narodnooslobodilačke borbe, u kojoj je učestvovao od 1941. godine, rođen je na današnji dan. Godine 1942., izabran je za predsjednika Narodnooslobodilačkog odbora Narodnog oslobođenja u Cazinu, a potom i na mjesto potpredsjednika Izvršnog odbora AVNOJ-a na Prvom zasjedanju, 26. novembra 1942. u Bihaću. Godine 1943., Nurija Pozderac je ranjen u blizini Sutjeske, a četiri dana kasnije je preminuo.
1908. – Edvard Teler (Edward Teller), američki fizičar mađarskog porijekla, koji se smatra izumiteljem američke hidrogenske bombe, pa je često nazivan “ocem H-bombe”, rođen je na današnji dan. “Ono što smo trebali naučiti jeste da je svijet mali, da je mir važan i da saradnja u nauci može doprinijeti miru. Nuklearno oružje u mirnom svijetu će imati ograničen značaj”, rekao je jedne prilike Teler u intervjuu CNN-u.
1919. – Rođen Mladen Delić, sportski novinar i komentator RTV Zagreb. Njegov čuveni usklik “Ljudi moji, pa je li to moguće!” na kvalifikacijskoj fudbalskoj utakmici između reprezentacija bivše SFR Jugoslavije i Bugarske, 22. decembra 1983. godine u Splitu, ubrzo je postao dio kolektivne memorije i svakodnevnog govora u cijeloj regiji, a nerijetko ga koriste i današnji novinari. Preminuo je 22. februara 2005. godine.
Hamdija Pozderac. Sandzacke.rs
Rođen Hamdija Pozderac, jedan od najutjecajnijih bh. političara 20. vijeka
1924. – U Cazinu je rođen Hamdija Pozderac, jedan od najutjecajnijih bosanskohercegovačkih političara 20. vijeka. Bio je predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Ustavne komisije SFRJ 1970-ih i 80-ih godina. Još u srednjoj školi Hamdija se uključio u rad tada ilegalne organizacije SKOJ-a, a u tokove narodnooslobodilačkog rata se uključio 1941. godine, te obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti. U 8. krajiškoj narodnooslobodilačkoj udarnoj brigadi bio je sekretar bataljonskog i brigadnog komiteta SKOJ-a, a zatim član Oblasnog komiteta USAOJ-a i SKOJ-a za Bosansku krajinu. Početkom 1944. godine postao je sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a i član Okružnog komiteta KPJ Bihać. Poslije rata je obavljao niz partijskih i državnih dužnosti. Od 1961. godine predavao je opću sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Od 1965. godine je bio član Centralnog komiteta SKBiH, kasnije predsjednik CKSKBiH. Bio je poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, od 1971. do 1974. predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a od 1971. do 1978. godine predsjednik Skupštine SRBiH. Na kraju svoje političke karijere bio je i član Predsjedništva bivše SFRJ, od 1986. do 1987. godine, a kada je trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva, bio je prisiljen da da ostavku zbog umiješanosti u Aferu “Agrokomerc”. Nakon toga se povukao iz političkog života bivše SFR Jugoslavije. Preminuo je 7. aprila 1988. godine u Sarajevu. Danas se sjećanje na Hamdiju Pozderca čuva i u nazivu jedne sarajevske ulice s njegovim imenom.
1929. – Afroamerički baptistički svećenik Martin Luter King (Luther), vođa pokreta protiv rasizma, rođen je na današnji dan. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1964. godine.
1967. – Rođen bh. heroj Enver Šehović, legendarni komandant i jedan od najčuvenijih boraca sarajevskog ratišta. Proslavio se komandovanjem u Prvoj slavnoj motorizovanoj brigadi. Ostat će upamćeno da je zajedno sa svojim velikim prijateljem Safetom Zajkom (također legendarni komadant ARBiH) oslobodio brdo Žuč. Šehović je bio školovani kadar, bio je poručnik u JNA, radio je u Sarajevu u kasarni Maršal Tito. Uvijek je bio sa svojim saborcima, na prvim linijama, učestvovao u svim bitkama koje su vodile njegove jedinice. Nikada se nije bojao smrti. Poginuo je 27. jula 1993. na Žuči pri komandovanju odbrane Golog brda. Ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu pored svog prijatelja Safeta Zajke. Posthumno je odlikovan najvećim priznanjem “Zlatni ljilan” i “Herojem odbrambenog rata 92-95”, te jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.
1971. – Otvorena grandiozna Asuanska brana u Egiptu na rijeci Nil. Izgradnja tog kapitalnog objekta hidroenergetskog i melioracionog sistema trajala je 11 godina.
1979. – Rođen Ivan Bosiljčić, jedan od najzačajnijih glumaca savremenog muzičkog teatra u Beogradu koji je i izvrstan pjevač i plesač. Sterijinu nagradu za glumačko ostvarenje za ulogu Maneta u mjuziklu „Zona Zamfirova“ dobio je 2013. godine. Od 2011. godine je u braku s regionalnom muzičkom zvijezdom Jelenom Tomašević. Imaju kćerku Ninu.
1982. – U Novom Pazaru rođena pjevačica Emina Jahović. Postala je poznata nakon objavljivanja debitantskog albuma „Osmi dan“ u 2002. godini. Učestvovala je na izboru za predstavnika Bosne i Hercegovine na Pjesmi Eurovizije 2002. s pjesmom “U, la, la”. Godine 2003., pobijedila je na festivalu „Sunčane Skale“ s pjesmom „Uzalud se budim“.
2001. – Počeo projekt Wikipedia na engleskom jeziku, a dva mjeseca kasnije i na francuskom.
2007. – Euro postao valuta u Sloveniji.
2016. – U 73. godini umro američki filmski i televizijski glumac, producent, trener životinja i kaskader Den Hagerti (Dan Haggerty). Njegova najpoznatija uloga je trener životinja Grizli Adams (Grizzly) u popularnom filmskom serijalu „Život i vrijeme Grizzly Adamsa“.
2018. – Umrla Dolores O’Riordan, irska muzičarka, pjevačica grupe „The Cranberries“. Bila je članica žirija „The Voice of Ireland“ sezone 2013./14.
2019. – Preminuo Miodrag Radovanović Mrgud, srbijanski i regionalni pozorišni, filmski i televizijski glumac. Od 1957. godine, kada je započeo karijeru, pojavio se u više od stotinu filmova. Dobitnik je Zlatne arene za najbolju sporednu mušku ulogu – Šicera u TV seriji „Salaš u Malom Ritu“.
avaz
