Legendarni hrvatski glumac Rade Šerbedžija glumi u filmu “Paviljon” Dine Mustafića. O ovom kinematografskom ostvarenju, ali i stanju u društvu, politici i drugim temama govorio je za Klix.ba.
Film “Paviljon”, nastao prema scenariju Viktora Ivančića i Emira Imamovića Pirketa, crna je komedija o grupi stanara staračkog doma, koji se nakon godina zlostavljanja i poniženja odlučuju na oružanu pobunu. Naoružani ilegalnim sredstvima zauzimaju dom, uzimaju osoblje za taoce i ulaze u sukob s vlastima.
Regionalna kinematografija već odavno zanemaruje snimanje filmova o starim osobama, kao da one nemaju bogato životno iskustvo vrijedno ekranizacije. Zanimalo nas je vjeruje li da je “Paviljon” otvorio put ovakvim filmovima.
“Ne vjerujem da treba filmove snimati o problemima starijih osoba samo zato što se tuže da ih niko ne gleda. Problem je u tome što zdravstvena briga za starije osobe ne postoji i nije nimalo razvijena kod nas… Domovi i bolnice su često loše organizovani i briga za stare pacijente je na veoma niskom nivou. Zato je opravdano da se bune, jer oni su nekada u mladosti uistinu davali mnogo za društvenu zajednicu u kojoj su radili živjeli i nije pravo da im se na taj način vraća. Dino Mustafić je učinio dobar potez kada je na osnovu knjige Viktora Ivančića ‘Paviljon’ odlučio da napravi film”, kazao je.
Predstavljanje starijih osoba na filmu i realnost u kojoj oni žive
U “Paviljonu”, osobe iz staračkog doma obrću situaciju u vlastitu korist jer dobijaju pažnju medija s obzirom na to da je izborna godina. S ovim se naročito mogu poistovjetiti balkanske zemlje. Ima li nade da ćemo se ikada osloboditi ove crne komedije u stvarnom životu? Hoće li uslijediti pobuna?
“Vrlo je važan faktor da se u filmu razotkriva otkud i zašto dolazi ta nebriga za stare i bolesne ljude u tome domu. Osnovni razlog zašto rukovodioci tog doma, od same direktorice, preko liječnika i ostalih zaposlenika koji rade u tom domu, tako grozno postupaju prema tim starim i iznemoglim ljudima je projekt prema kojem izvjesni tajkuni žele da kupe tu staru bolnicu i da od nje naprave marketinški centar. To nije usamljena pojava na ovim našim prostorima. Ta čitava zemlja nam je rasprodana stranom kapitalu. Tvornice, banke, unosne i atraktivne lokacije za gradnju pa čak i naše božanstvene morske plaže. Korupcija u našim novonastalim zemljama cvijeta i nikad nam nije bilo gore”, smatra.
Scenarij za “Paviljon” Vikotra Ivančića nazvao je divnim, a saradnju s Dinom Mustafićem obećavajućom. Šerbedžija je na Sarajevo Film Festivalu naveo da mu je u procesu snimanja mnogo nedostajao Josip Pejaković.
“Nažalost, Josip nije mogao snimati zbog zdravstvenih, a i nekih drugih razloga za koje nisam znao. Jako mi je žao zbog toga jer je Josip jedan od najvećih glumaca koje smo imali na ovim prostorima i zaista moj bliski i dragi prijatelj”, naveo je.
Foto: Dragutin Andrić
O svojoj generaciji koja polako odlazi ne može reći ništa drugo osim da je ponosan na sve njih i da su zauvijek s njim.
“I Milena Dravić, Dragan Nikolić, Zoran Radmilović, Slobodan Cica Perović, Sonja Savić, Mira Furlan, Ratko Polič, Ivica Vidović, Mustafa Nadarević, Mladen Vasary, Nebojša Glogovac… Oni žive i putuju zajedno sa mnom… Za njih radim neke uloge u filmovima, ispijam čaše vina, i o svojim čarobnjacima pričam mladim najljepše priče”, kazao je.
O odnosu koji su umjetnici dužni imati prema politici
Mustafić je nedavno izjavio da je politička korektnost postala nova vrsta kontrole i to autocenzure te da umjetnik danas mora triput razmisliti prije nego što se našali. Pitali smo Šerbedžiju je li se ikada kroz karijeru prepoznao u ovakvim situacijama i kako se kao umjetnik danas boriti protiv toga.
“S tim stvarima nikada nisam imao problema, jer nikada nisam ni pomišljao na autocenzuru. Uvijek sam bio u prvim redovima kada smo se zbog bilo čega bunili. U naravi je svakog pravog umjetnika da bude buntovan i oštar kritičar vlasti i svih negativnih pojava u društvenoj zajednici. Zbog toga me niti jedna vlast nije naročito ljubila, ali sam se uspio izvući iz svih neprilagođenih i opasnih situacija, tako da sam danas sretan čovjek”, rekao je.
Starije generacije često kritikujemo, ali su učinile nešto dobro čim su njihovi potomci organizovali studentske proteste u Beogradu. Šerbedžija je bio svjedok brojnih političkih previranja. Razgovarali smo i o tome kako gleda na dešavanja u Srbiji i postoji li nada da će ona konačno postati slobodno društvo.
Foto: Velija Hasanbegović
“Mislim da će oni stvoriti jedan bolji svijet u kome će živjeti oslobođeni od prošlosti od koje se mi, njihovi očevi, nismo uspjeli. Ne želim se miješati u njihovu pobunu, premda ih javno podržavam svojim intervjuima i svojim koncertima”, naveo je.
Mnogi cijene i njegov ekološki aktivizam. Prošle godine su ga preplavile emocije nakon što su investitoru zabranjeni dalji radovi na izgradnji mini hidroelektrane na Uni. Nažalost, ovih dana svjedočimo još jednoj katastrofi – masovnom pomoru ribe kod hidroelektrane Ulog kod Konjica, gdje se osjeti i miris sumpora. Vjeruje li da su ekološki protesti i aktivizam prepoznati na Balkanu?
“Sveta dužnost svakog stanovnika ove zemlje je da se uključi u odbranu ove naše planete kojoj ozbiljno prijeti globalno samouništenje. Ovo je posljednji momenat da je spasimo, da počnemo odbranu od zagađivanja ove naše planete i da ozbiljno shvatimo opasnosti kojima je izložena naša planeta Zemlja. Možda će nove generacije uspjeti pronaći načine kojima će zadužiti svoju civilizaciju i stvoriti jedan bolji i ljepši svijet”, zaključio je Šerbedžija u razgovoru za Klix.ba.
klix.ba
