Emir Hadžihafizbegović: Pet godina nisam snimao ništa, bio sam u stanju šoka, držao sam slastičarnu
Emir Hadžihafizbegović jedan je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih glumaca, a tokom bogate karijere ostvario je brojne zapažene filmske, televizijske i pozorišne uloge. Ipak, njegov životni put nije uvijek bio vezan uz glumu.
Hadžihafizbegović u iskrenom razgovoru za Showbuzz otvorio je brojne teme iz svog života. Govorio je o pet godina tokom kojih se potpuno povukao iz glume, poslijeratnom razdoblju koje je snažno uticalo na njega, svojim omiljenim glumcima, ali i o porodici koju smatra svojim najvećim životnim uspjehom.
“Bilo je pet godina kad nisam snimao ništa. Vi ne znate za podatak jer ja se nisam htio baviti ni filmom, ni teatrom pet godina i držao sam kafe slastičarnicu. Uopće nisam snimao, nisam igrao u pozorištu. To je period od 1997. do 2002. Onda me Pjer Žalica pozvao u film ‘Gori vatra’ i pozvala me Violeta Đoleva-Zupčević da radim ‘Kralja Ubua’. Ja sam pet godina bio ugostitelj jer sam bio, kako bih rekao, u jednom stanju šoka postratnom, PTSP-ovskom, i postavljao sam sebi pitanje postoji li kakva civilizacijska vrijednost”, priča iskreno Emir.
Nakon tog razdoblja se ponovo se vratio glumi, a danas, osvrćući se na svoju karijeru, s velikim poštovanjem govori o kolegama koje smatra vrhunskim umjetnicima.
Kada ga pitaju za omiljene glumce, najčešće se spominju velika imena Hollywooda. Hadžihafizbegović, međutim, među svoje favorite ubraja i glumca čije su mu pojedine uloge posebno ostale u sjećanju.
“Ali moram reći jednu stvar. Znate, uvijek me pitaju koji su mi omiljeni glumci. Naravno, svi odmah idu na onu čuvenu trojku De Niro, Pacino, Jack Nicholson. Naravno, svu trojicu volim, De Nira sam osobno upoznao, s njim sam se družio. Anthonyja Hopkinsa volim, Genea Hackmana volim. Govorim o nekoj holivudskoj produkciji. Mada ima genijalnih glumaca u Europi, ali moj omiljeni glumac je, između ostalog, Woody Harrelson. Njegova ‘Nemoralna ponuda’, Harry Flint, ‘Država protiv Harrya Flinta’, jedan od mojih kultnih filmova. I nas dvojica zajedno dobivamo Počasno Srce Sarajeva”, govori.
No, iako su film, kazalište i nagrade važan dio njegova života, Hadžihafizbegović jasno ističe što mu je važnije od svega.
Za njega je najveći uspjeh upravo porodica. Sa suprugom je odgojio dvoje djece, sina i kćer, koji su također izgradili svoje profesionalne puteve.
“Najzadovoljniji sam sa svojom porodicom. To je prva stvar. Ja i supruga smo odgojili dvoje divne djece, dva anđela, sina koji ima 35 godina i mladi je diplomat, i kćer, koja je isto jedan anđeo, koja je filmska producentica. Ona je već napravila jedan dokumentarni film koji obilazi svijet, zove se ‘Svjetla Sarajeva’, to je film o Zabranjenom pušenju, našoj rock-grupi”, otkrio je Emir te dodao:
“Mislim, to mi je najveći uspjeh u životu. Možeš se ti realizirati na tisuće načina, ako porodica ne funkcionira, sve ostalo je, kako bih rekao, plošno, sve je nebitno, nevažno.”
Njegova kći krenula je očevim stopama kada je riječ o filmskom svijetu, ali Hadžihafizbegović joj, kako kaže, nikada nije želio stvarati lažan osjećaj da će joj njegovo prezime samo po sebi otvoriti vrata.
Upravo suprotno, upozorio ju je da će se morati sama izboriti za svoje mjesto u toj profesiji.
“I drago mi je da je ona to završila, to voli i uživa u tome. Mada sam ja rekao, moje prezime neće ti otvoriti vrata. Bit će ti mnogo teško baviti se tim poslom. A nositi… Ona se Dejović preziva, ali ostavila je Amra Dejović Hadžihafizbegović, kažem ja, znaš ono, ja pripadam onoj kategoriji ljudi koji nije svima omiljen. A da bi uspio u životu, ne možeš svima biti omiljen. Tu sam ja vrstu problema davno prešao još prije 10-15 godina. Nekad sam bio kratak fitilj, sad sam taj fitilj dobro produžio”, priznaje glumac.
klix.ba
