Ima li u EU 15 ruku za sankcije Dodiku, kako će se ponašati Hrvatska, po taktu Berlina ili Moskve
Ako se nekada na dnevnom redu nadležnih organa Evropske unije i nađe prijedlog o sankcijama članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradu Dodiku, da li će biti neophodnih 15 glasova od ukupno 27 članica?
O potrebi poduzimanja sankcija Dodiku i njegovim najbližim saradnicima zbog udara na ustavno-pravni poredak države govore već sedmicama ministri, europarlamentarci, analitičari, bivši državnici…
Zasad je najglasnija Njemačka, najjača država EU-a, čiji je ministar vanjskih poslova Heiko Maas pozvao u ponedjeljak na evropske sankcije protiv političkih lidera u BiH koji dovode u pitanje državne strukture.
– Razvoj događaja u BiH je ekstremno zabrinjavajući. Mi u Evropskoj uniji ne možemo prema tome biti indifirentni – kazao je tim povodom Maas.
Bitna napomena, trenutna Vlada Njemačke je u tehničkom mandatu. Druga najjača država EU-a Francuska se ne oglašava, što može biti znakovito. S druge strane, predstavnik EU-a za vanjske poslove Španac Josep Borrell nije za sankcije.
Upravo su Španija uz Grčku, Kipar, Slovačku i Rumuniju jedine zemlje EU-a koje nisu priznale Kosovo, a to nije nevažan podatak za priču o sankcionisanju Dodika.
Nezahvalno je procjenjivati ko bi digao ruku za konkretne, oštre ekonomsko-političke mjere protiv Dodika, u ovom trenutku čini se da je lakše nabrojati zemlje koje to ne bi sigurno učinile.
U prvom redu to su Mađarska, Slovenija, vjerovatno i Poljska. Upravo su sa ove tri države, gdje su na vlasti desničari, u posljednjih nekoliko sedmica direktne kontakte imali Dodik i predsjednica bh. entiteta Republika Srpska Željka Cvijanović. Njima se mogu dodati Grčka i Kipar, države s kojima Srbija tradicionalno ima dobre odnose.
a, u ovoj priči neizostavan i jedan od najvažnijih aktera je Srbija koja bi uz potpunu podršku Moskve lobirala protiv sankcija Dodiku. Rusija bi na sto mogla staviti svoj energetski argument, a uz potrčka Kremlja, predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka, i onaj migrantski, a to u većini država EU-a izaziva bojazan pa i određeno strateško povlačenje nauštrub principa. Onda bi se na primjeru BiH vidjelo u čiji zagrljaj bi EU prije – američki ili ruski?
A kako bi se ponašala Hrvatska u slučaju prijedloga sankcija? Dodik je upravo tokom krize koju proizvodi rado viđen gost i na Banskim dvorima i na Pantovčaku. Rado ga primaju i premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović, i to kao “predstavnika srpskog naroda”, što pokazuje kakav je njih stvarni odnos prema BiH i njenim institucijama.
– Dodik je ponekad neobuzdan, ali s njim se dogovorimo za 10 minuta, i to ne o podjeli Bosne. Dodika se ne može izbaciti dok je to što je – kazao je nedavno Milanović.
O čemu se to predsjednik Hrvatske može dogovoriti s Dodikom? Trgovskoj Gori, vraćanju imovine BiH i njenih kompanija oduzetih u Hrvatskoj? Ma ni slučajno. Za odluku Zagreba o sankcijama presudit će ko ima jači utjecaj na Hrvatsku – Njemačka ili Rusija.
Njemačka je bila pokrovitelj osamostaljenja Hrvatske, najveći zagovornik njenog ulaska u EU. No, Rusija ima neke posebne, ekonomske odnose sa Hrvatskom i Zagreb će se na kraju morati odlučiti. Upravo će na kraju rezultat odmjeravanja političke snage Njemačke i SAD-a s jedne strane i Rusije s druge odlučiti sudbinu Dodika, samim tim i države BiH.
