Čović zaigrao “ruski rulet” s Dodikom: Gdje je nestala priča o raskidanju savezništva i EU putu

Prethodne sedmice, stranke Trojke (SDP, NiP, NS) su odlučile da će prekinuti saradnju sa SNSD-om. Lider ove stranke Milorad Dodik je, naravno, reagovao i potencijalno najavio partnerstvo sa SDA, što je SDA demantovala. Dok sve to traje, HDZ – većinski šuti.

Tačnije, šuti njihov lider Dragan Čović, koji je i nakon sastanka s Dodikom u Mostaru odlučio da se ne obrati direktno medijima, dok je lider SNSD-a slavodobitno govorio o “neraskidivom partnerstvu” između ove dvije stranke.

Tako je ponovo politička scena u Bosni i Hercegovini postala uzavrela, a da HDZ, odnosno njihov lider, ne učestvuje direktno u tome. Samim tim, sebe unaprijed amnestiraju od bilo kakve krivice, te izbjegavaju kritike koje bi bile apsolutno opravdane.

Ono što je specifično u ovoj situaciji je da HDZ, u ovom političkom procesu, izlazi kao apsolutni pobjednik, iako u “ratu” ne učestvuje.

Ovdje posebno treba naglasiti činjenicu kako smo na početku mandata slušali priču, dobrim dijelom i iz Trojke o novom pristupu i konačnom raskidanju savezništva SNSD – HDZ. No, kako se čini, Čović ne namjerava napustiti Dodika.

Za HDZ – svaka igra, svaka dobija

Kako god se ova priča u vezi rekonstrukcije vlasti i novih/starih koalicija bude razvijala, HDZ će biti u pol-poziciji u odnosu na druge stranke.

Jedina opcija u kojoj HDZ nije u većini u potencijalnoj rekonstrukciji vlasti jeste savezništvo svih nominalno pro-bosanskih stranaka i opozicionih stranaka u Republici Srpskoj, uz podršku Ilije Cvitanovića i Zlatka Miletića u Domu naroda, ali to je izrazito nerealno.

Čak i ta opcija zavisi od toga da SNSD sa svoja tri delegata ne ruši kvorum. Ovu opciju ima i HDZ sa svoja tri delegata, ali je teško očekivati da će oni “potegnuti” za ovim potezom.

Trenutni status quo, pa čak i smjene koje trenutno imaju najviše podrške, barem ako je suditi prema izjavama aktera, možda i najviše odgovara HDZ-u i Čoviću.

Kako je dosadašnji ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić dao ostavku, zamijenjen je sa Ivicom Bošnjakom, zamjenikom iz HDZ-a. Samim tim, ova stranka sad ima tri ministarstva (sigurnost, pravda, civilni poslovi) i mjesto predsjedavajuće Vijeća ministara.

U slučaju da se smijeni Elmedin Konaković (NiP), njega će zamijeniti, barem privremeno Josip Brkić, također iz HDZ-a, što bi ovoj stranci dalo skoro pa nevjerovatnu snagu unutar Vijeća ministara.

Nastavak partnerstva s Dodikom – jedini logičan ishod

Čović je preko svojih “emisara”, odnosno izjavama Marinka Čavare i Damira Džebe, jasno sugerisao da će nastaviti partnerstvo s Dodikom, što i jeste bilo očekivano rješenje. A da odnos bude zanimljiviji, Džeba je čak i otvoreno kritikovao lidera NiP-a Elmedina Konakovića kazavši da je prerano ušao u obračun, čime je otvoreno krivicu za krizu prebacio na Konakovića iako lider NiP-a i dalje hvali pristup HDZ-a evropskom putu.

Znajući da će SDA, DF i druge opozicione stranke teško ući u vlast s HDZ-om i SNSD-om, s obzirom na to koju političku cijenu za stranke iz Sarajeva sada može imati bilo koja saradnja s Dodikom, lider HDZ-a se saradnjom s njim osigurao da zadrži svoje kadrove naredne dvije godine, odnosno do kraja mandata.

Isto tako, kada bi Čović stao uz Trojku (ili SDA i DF) i opozicione stranke iz Republike Srpske, to bi značilo da gubi partnerstvo na koje je uvijek mogao računati.

Dodik je bio i ostao idealan partner za Čovića koji saradnjom s njim može s distance da poziva na “razgovor i dogovor”, a kada njemu zatreba, može svog “prijatelja iz Laktaša” pozvati da radi sve ono što on, kao “promovitelj evropskih vrijednosti”, baš i ne bi smio, poput blokade institucija, po potrebi.

Drugim riječima, Dodik je Čoviću od početka partnerstva bio jedna vrsta političke poluge, “operativca”, ili čovjeka za “prljave poslove” u političkom smislu, pored kojeg on uvijek izgleda kao “glas razuma.”

Može li Andrej Plenković “obuzdati” Čovića

Međutim, odlukom da stane uz Dodika, Čović je zaigrao ozbiljan ruski rulet s evropskim putem Bosne i Hercegovine, pa se postavlja pitanje kako će branjenje Dodika Čović opravdati kod Andreja Plenkovića, premijera Hrvatske.

Naime, Plenković, koji je i šef hrvatskog ogranka HDZ-a, je uložio ozbiljan politički kapital u, barem nominalno, napredovanje BiH na putu ka članstvu u EU.

Naravno, to je uradio iz interesa svoje sestrinske stranke iz BiH, uz želju da to lobiranje kasnije koristi kao pritisak na Čovićeve partnere iz Sarajeva kako bi se izmijenio, po volji HDZ-a, izborni zakon u našoj zemlju.

Bez obzira na razlog, Plenković djelomično u Briselu odgovara za postupke Čovića, a javna je tajna da šef bh. HDZ-a instrukcije za djelovanje dobija iz Zagreba.

Samim tim, bilo koji potez koji bi se mogao interpretirati kao zaustavljanje EU puta BiH, mogao bi direktno utjecati na ugled Plenkovića u Briselu. On je već najavljivao, ili barem sugerisao, da želi nastaviti političku karijeru na nivou EU, a bilo koja avantura njegovog “čovjeka”, što Čović svakako jeste, mogla bi se izrazito negativno izraziti na njegove šanse za fotelju u Briselu.

Drugim riječima, sva priča o evropskom putu i borbi HDZ-a na evropskom putu, stajanjem uz Dodika izvodi na čistac i Čovića i HDZ, a vrlo izvjesno i hrvatsku politiku prema BiH, gdje je licemjerstvo dominantan pojam.

klix