BiH i dalje nedovoljno čini za osobe s invaliditetom: Najteži je osjećaj nepripadanja okruženju
Osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini se suočavaju s brojnim izazovima u svakodnevnom životu, koji se ogledaju u nedostatku jednakih mogućnosti, diskriminaciji i ograničenom pristupu osnovnim pravima.
Iako BiH ima usvojene određene zakone i strategije u skladu s međunarodnim konvencijama, njihova primjena u praksi je nedosljedna.
Tuzlanka Adisa Kišić je visokoobrazovana osoba sa stečenim invaliditetom. Zaposlena je i vrlo aktivna u lokalnoj zajednici, ali samo ona zna kako sve postiže, s obzirom na brojne barijere s kojima se susretala tokom minulih godina.
“Nepristupačnost i osjećaj nepripadanja ovome okruženju je prva barijera sa kojom sam se suočila. Vrlo je važno znati da ukoliko osoba s invaliditetom nema pristup arhitektonskim i svim drugim uslugama zajednice, onda ne možemo pričati o ostvarenju osnovnih ljudskih prava. Mi danas imamo sliku u kojoj su osobe s invaliditetom nazvane teretom društva, a u suštini ne bi trebalo biti tako jer uz adekvatne vidove podrške i prilagođeno okruženje možemo imati vrijedan resurs”, priča nam Kišić.
Adisa Kišić (Foto: A. K./Klix.ba)
Kako navodi, izuzetno je teško izdvojiti najugroženiju oblast jer su sve one lančano povezane jedna s drugom.
“Ukoliko nemamo arhitektonsku i svaku drugu pristupačnost, onda dijete s invaliditetom će biti u težoj situaciji, kada je u pitanju obrazovanje. Zbog toga imamo primjere u 21. vijeku da invalidne odrasle osobe nemaju završenu ni osnovnu školu i pored toga što je ona obavezna. S druge strane, ako imamo otežano obrazovanje onda je još teže zaposlenje i ostvarivanje radnog odnosa, što dovodi do većeg stepena siromaštva”, naglašava Kišić.
Javne institucije, obrazovne ustanove, domovi zdravlja i bolnice pa čak i mnoge ulice i javni prevozi nisu adekvatno prilagođeni osobama koje se kreću uz pomoć kolica ili drugih pomagala. Time se osobama s invaliditetom onemogućava nesmetano obavljanje svakodnevnih aktivnosti i dodatno se produbljuje njihova socijalna izolacija.O svemu ovome se govorilo tokom prezentacije rezultata istraživanja o stanju prava osoba s invaliditetom u Tuzlanskom kantonu, što je upriličeno u organizaciji Informativnog centra za osobe s invaliditetom Lotos. Istraživanje je obuhvatilo sve oblasti poput obrazovanja, zapošljavanja, pristupačnosti, kulture, sporta, zdravstva i socijalne zaštite.
“Analizirali smo strateške dokumente svih 13 općina i gradova u Tuzlanskom kantonu, kao i kantonalne vlade te smo pronašli da se osobe s invaliditetom i pitanja koja se odnose na njih, ne spominju skoro pa nikako. Tamo i gdje se spominju tu je uglavnom riječ o deklarativnom potezu, što nije dobro”, kaže Suvad Zahirović, direktor Lotosa.
Suvad Zahirović, (Foto: A. K./Klix.ba)
Obrazovanje predstavlja još jedno osjetljivo pitanje, jer iako postoje zakonske odredbe o inkluzivnom obrazovanju, mnoge škole nisu tehnički ni kadrovski osposobljene da podrže učenike s različitim vrstama invaliditeta. Nedostatak asistenata u nastavi, neadekvatni programi i predrasude okoline često dovode do toga da djeca s invaliditetom nemaju jednake šanse za obrazovanje.
“Analiza je rađena četiri mjeseca, a ključne smjernice koje smo napravili se odnose na niz karika koje su u međusobnoj vezi. Te smjernice su zapravo direktno usmjerene na akcioni plan invalidnosti u Tuzlanskom kantonu, a koji treba da osigura institucionalnu podršku i inkluzivne politike kako bi se poboljšao položaj osoba s invaliditetom u svim sferama života”, pojašnjava autorica istraživanja Zumreta Galijašević – Baluković, inače doktorica nauka.
Zumreta Galijašević – Baluković (Foto: A. K./Klix.ba)
Zapošljavanje i ekonomska nezavisnost također su veliki izazovi jer poslodavci rijetko zapošljavaju osobe s invaliditetom, iako postoje zakonske olakšice i poticaji. Sve u svemu, osobe s invaliditetom u našoj zemlji svakodnevno se suočavaju s preprekama koje nisu posljedica njihovog invaliditeta, već nedostatka društvene i institucionalne podrške.
Zbog svega su potrebne ozbiljne i koordinirane mjere, od poboljšanja pristupačnosti, jačanja inkluzivnog obrazovanja, podsticanja zapošljavanja pa do promjene društvene svijesti, kako bi se osiguralo da svi građani imaju jednake šanse i dostojanstven život.
klix
